Heidelberg je grad u Njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg, nalazi se na rijeci Neckar 78 km južno od Frankfurta. Grad danas ima oko 150.000 stanovnika od čega su gotovo četvrtina studenti.

Zašto je u gradu toliki broj studenata? U Heidelbergu se nalazi najstariji njemački univerzitet te ujedno i jedan od najprestižnijih u Europi. Univerzitet je osnovan 1386. godine a koliko je važan za znanost Njemačke, Europe i svijeta najbolje govori činjenica da u njemu studiralo, predavalo ili u gradu živjelo impresivnih 56 (!) dobitnika Nobelove nagrade.

Osim po univerzitetu Heidelberg je poznat i po svome dvorcu, bez sumnje ovo je najveći mamac za turiste i gradska atrakcija broj jedan. Heidelberger Schloss nije imao laku povijest, više puta je bio meta napada raznih vojski, bio je osvajan i vraćan natrag, bio je paljen, miniran i rušen namjerno…i na sve to valja još pribrojati i dva velika požara koje je izazvao udar groma. Iako je od dvorca danas ostala samo ruševina njegovi ostaci i dalje suvereno dominiraju iznad grada i zbog svog romantičnog izgleda i povijesti mamac su za brojne turiste (godišnje oko 3.000.000 posjetitelja) sa svih strana svijeta, ponajviše iz dalekih SAD-a i Japana.

Svake godine tri puta se održava Heidelberg Castle Illumination, nadaleko poznati događaj sa preko 400 godina tradicije pri kojemu se dvorac osvjetljava na stari način, vatrenim bakljama nakon čega slijedi veliki vatromet. Baš tome događaju sam imao sreću da prisustvujem. Više o događaju i raspored nadolazećih vatrometa možete pronaći ovdje.

I treća stvar koja privlači milijune turista u Heidelberg je svakako sam grad. Za razliku od većine većih njemačkih gradova Heidelberg je uspio preživjeti Drugi svjetski rat gotovo pa neoštećen, savezničkih zračnih napada na njega nije bilo. Govori se da je to zbog toga što ga je američka vojska odabrala za svoje sjedište nakon okupacije Njemačke no bez obzira na razlog grad je spašen razaranja i ovo je jedno od rijetkih mjesta na kojima možete vidjeti kako je Njemačka izgledala prije velikog rata.

 

FAKTOLOGIJA TRIPOLOGIJE:

Zanimljive činjenice o Heidelbergu
Univerzitet u Heidelbergu je najstariji u Njemačkoj. Osnovan je 1386. godine, u njemu su studirali mnogi poznati Nijemci, na primjer bivši kancelar Helmuth Kohl.
Prvi bicikl na svijetu izumio je Karl Drais, također diplomirao na univerzitetu u Heidelbergu.
Zahvaljujući prestižnom univerzitetu svaki peti stanovnik Heidelberga je student.
Nevjerovatan podatak je da je čak 56 dobitnika Nobelove nagrade na neki način povezeno sa Heidelbergom, bilo da su studirali u gradu, predavali na univerzitetu ili jednostavno živjeli tu.
Heidelberg se pojavljuje u mnogim pjesmama i romanima, pisali su o njemu mnogi veliki pisci kao na primjer Wolfgang von Goethe, Heinrich Heine, Victor Hugo, čak i američki Mark Twain koji je ovdje proveo nekoliko mjeseci krajem 19. stoljeća, Heidelberg se spominje u njegovom romanu “A Tramp Abroad”.
U Heidelbergu se nalazi skriveni i široj javnosti manje poznat amfiteatar. Nalazi se u brdima iznad grada, sakriven je šumom i ne može se vidjeti iz grada. Amfiteatar su izgradili nacisti 1935., izgrađen je prema nacrtu glavnog Nazi arhitekte Alberta Speera, također rođenog u Heidelbergu. Ovdje su se u predratno i ratno vrijeme održavali Nazi sletovi i parade.
Heidelberg je izbjegao savezničko bombardirenje i tešku subinu drugih velikih Njemačkih gradova. Uobičajeno je mišljenje da je to zbog toga što ga je američka vojska odabrala za svoju bazu nakon okupacije Njemačke a u gradu su ostali još dugo godina nakon rata, vojarne su predane na civilno upravljanje Njemačkoj državi tek 2015. godine. Osim toga u Heidelbergu tijekom rata nije bilo velike industrije niti je bio važno prometno čvorište pa iz tog razloga saveznicima nije bio zanimljiva ratna meta, više su se fokusirali na okolne gradove kao na primjer Mannheim koji je bio sravnjen sa zemljom. To su razlozi kojima Heidelberg može zahvaliti da je uspio u potpunosti sačuvati svoju srednjovjekovnu i renesansnu arhitekturu kao malo koji Njemački grad.
Najstariji dokaz ljudskog života u Europi pronađen je u Heidelbergu 1907. godine. U pitanju je vilica “čovjeka iz Heidelberga” koja je pripadala Homo erectusu.
Najveća drvena bačva na svijetu nalazi se u Heidelbergu. Bačva je izgrađena 1751., nakon izgradnje primala je 221.726 litara, danas je kapacitet uslijed sušenja drveta smanjen na 219.000.
Dvorac u Heidelberg je najpoznatija ruševina dvorca u Njemačkoj.
Kao simbol njemačkog romantizma dvorac godišnje privuče oko 3.000.000 posjetitelja.
Schlossbeleuchtung ili Heidelberg Castle Illumination održava se 3 puta godišnje, prve subote u 6. mjesecu, druge subote u 7-om i prve u 9-om. Tradicija vatrometa u Heidelbergu duga je preko 400 godina, sve je počelo još 1613. godine kada je princ Frederic V dočekivao svoju novovjenčanu suprugu, englesku princezu Elisabeth Stuart i priredio joj dobrodošlicu za pamćenje.
Heidelberg Castle Illumination počinje tako da volonteri raspoređeni oko dvorca pale na stotine baklji u znak sjećanja na velike požare koji su pustošili dvorac, prva dva 1689. i 1693 uslijed rata, posljednji 1764. uslijed udara groma.
The New York Times uvrstio je 2009. godine Heidelberg Castle Illumination na listu svjetskih događaja koji se moraju vidjeti.

 

Heidelberg 03.06.2017.

Danas sam se potrudio ustati ranije iako nisam jedan od onih koji vole rano ustajati. Imam dobar razlog za to, danas planiram cjelodnevni izlet u 78 km udaljeni Heidelberg pa mi je svaki sat koji ću tamo provesti bitan. Da će ovo biti dug dan znao sam i prije polaska, baš taj dan 03.06. održava jedno od najvećih događanja u gradu – Heidelberg Castle Illumination a ja sam posve slučajno taj dan odabrao za posjetu što znači da se neću vratiti u Frankfurt i svoju hotelsku sobu do duboko u noć.

Brzinski sam doručkovao i već u 8:22 ulovio vlak za Heidelberg. Na svu sreću Njemačka ima odličan željeznički sustav, vlakovi su česti i brzi te udaljenost od 78 km direktno ili uz jedno presjedanje ne predstavlja nikakvu prepreku. Karte od Frankfurta do Heidelberga se prodaju po redovnoj cijeni od 19,90€ po smjeru za Sparpreis (vlak u točno određeno vrijeme) do nekoliko eura više cijene za Flexpreis sa kojim možete putovati bilo kojim vlakom u tom danu. Ja sam ima sreću da je moja karta bila Flexpreis, dakle mogao sam se vratiti i bilo kojim vlakom koji polazi tog dana ili te noći, sve do onih prvih jutarnjih. Povratna karta je plaćena 42,70€.

Za stići iz Frankfurta do Heidelberga trebat će vam tek malo više od sat vremena. Postoje direktni vlakovi no većina je onih sa presjedanjem u Mannheimu. Moja veza je (posve slučajno baš vlak za Zagreb) imala presjedanje u Mannheimu no nakon pauze od svega nekoliko minuta brzo sam nastavio putovanje drugim vlakom u Heidelberg. Vlakovi između Frankfurta i Heidelberga su vrlo česti, polazak je na svakih nekoliko minuta do najviše pola sata. Red vožnje i točne cijene karata možete vidjeti na www.bahn.com stranicama.

Baš po redu vožnje u 9:34 sam stigao u Heidelberg i odmah na glavnoj željezničkoj stanici ušao sam u turističke informacije i prema planu uzeo Heidelberg Card. Jednako kao i u Frankfurtu i ovdje se isplati kupiti gradsku karticu, uključuje besplatan gradski prijevoz unutar cijelog šireg područja grada, ulaznicu u Heidelberg dvorac zajedno sa uspinjačom do njega te popuste na gotovo sve druge gradske muzeje. Heidelberg Card se prodaje po cijeni 15€ za 1-dnevni, samo 2€ više za 2-dnevni dakle 17€ i 19€ za 4-dnevni. Ako računate da je samo ulaznica u dvorac 7€ računica za Heidelberg Card se brzo isplati. Osim svega navedenog dobit ćete i veliku i korisnu mapu grada sa kratkim vodičem što vidjeti i kuda ići. Više informacija o Heidelberg Cardu potražite ovdje.

Ljubazno osoblje iz turističkih informacija mi je objasnilo da uzmem bus 33 koji stoji odmah do njihove zgrade i koji će me dovesti najbliže moguće do gradske vijećnice – Rathaus. Osim autobusa postoje i tramvaji koji polaze sa istog mjesta i idu u istom pravcu no oni se drže glavnih prometnica i ne ulaze u stari grad onoliko koliko ulaze autobusi.

 

Heidelberg walking tour

Imam uplaćen walking tour po starom Heidelbergu a polazak grupe je u 10:30 ispred Rathausa. Walking tour sa lokalnim vodičem je često najbolji način da upoznate grad, vidite ono najbitnije i čujete neke zanimljive priče o gradu koje inače nikada ne biste čuli. Ova tura traje sat i pol a cijena od svega 8€ se čini prilično fer ponudom, posebno ako uzmete u obzir da je u cijenu uključen i ulazak u Univerzitet koji biste inače platili 2,5€.

Vodič nam je bio stariji gospodin, zanimljiv, duhovit i pun informacija. U grupi 6 Iraca i ja. Polazak je bio u 10:30, njemački točno u minut, sa Marktplatza ispred zgrade gradske vijećnice.

Prva stanica je svega stotinjak metara dalje na trgu Kornmarktu. Na tom mjestu su se nakada prodavale žitarice, i danas je tu tržnica samo su artikli pomalo drugačiji i služe prije svega potrebama turista. U sredini trga nalazi se kip madone koji je izgrađen tijekom 18. stoljeća ne bili privolio građane da prijeđu na katolicizam. U podu trga na zanimljiv način su označili mjesto na kojem se nalazila kapela sve do 1557. godine.

Odmah do Kornmarkta je još jedan trg – Karlsplatz. Trg je lijep i prostran sa starim zgradama koje ga okružuju. Odavde je lijep pogled na dvorac i pravo mjesto za čuti nekoliko informacija o samom gradu.

Sljedeća stanica je ispred crkve Svetog Duha (Heiliggeistkirche) koja je najpoznatija crkva u gradu i dominira starim gradom. Prvi puta crkva je ovdje izgrađena tijekom 13. stoljeća, nakon nje slijedila je romanička crkva iz 16. stoljeća koja je bila zapaljena tijekom rata za Palatinsku sukcesiju a današnja barokna građevina uslijedila je nakon obnove 1709. godine.

Heidelberg je puno stradao u spomenutom 9-godišnjem ratu za Palatinsku sukcesiju (1688–1697). U tim godinama zapaljen je te djelomično srušen dvorac, crkva Svetog Duha kao i veći dio grada. Inače ovo je rat koji je znatno izmijenio Heidelberg, regiju oko njega, pa i dobar dio Europe. Bio je to rat između Francuske sa jedne strane i široke europske koalicije Svetog Rimskog Carstva, Austrije, Nizozemske, Španjolske, Britanije i Savoja sa druge strane. Rat se osim u kontinentalnoj Europi vodio i na okolnim morima od Irske preko Amerike i Indije te se smatra prvim globalnim ratom na svjetskoj razini.

Nakon kratke povijesti o velikom ratu upućujemo se prema starom mostu. Karl-Theodor-Brücke u narodu jednostavno nazvan Alte Brücke (Stari most) povezuje dvije obale rijeke Neckar, izgrađen je 1788. godine na mjestu na kojem je prije njega bilo već izgrađeno nekoliko mostova no uvijek su stradali tijekom poplava ili ratova. Stari most nacisti su srušili na samom kraju Drugog svjetskog rata 29.03.1945. tijekom povlačenja iz grada no donacijama građana bio je vrlo brzo obnovljen i ponovo otvoren već 1947. godine.

Uz zapadnu kulu ulaza na stari most nalazi se zanimljiva skulptura majmuna – Brückenaffe. Skulpturu je napravio profesor Gernot Rumpf i postavljena je ovdje 1979. godine no ako ste mislili da je u pitanju samo jedna od novih turističkih atrakcija važno je napomenuti da je prema pričama povjesničara skulptura majmuna na mostu postojala još u 15. stoljeću a to se može vidjeti i na starim slikama grada kao i pročitati u pjesmi Martina Zeillera iz 1632.

Riječi ove pjesme dio su današnje skulpture i nalaze se uz kip majmuna, pored riječi pjesme nalaze se i skulpture dva miša. Prema legendi želite li se vratiti u Heidelberg dotaknite prste majmuna, za bogatstvo dotaknite ogledalo koje drži u ruci, a želite li osigurati potomstvo dotaknite miševe sa strane. Bilo istina ili ne očito je da mnogi vjeruju u to pa je uvijek red turista ispred kipa koji ga dodiruju i slikaju se njim, ovo je mjesto za obavezan selfie.

Heidelberg i njegova okolica često je u povijesti bio žrtva velikih poplava. Na starom mostu i posvuda po kućama uz rijeku i ne samo uz rijeku naići ćete na oznake visine vodostaja kroz povijest. Najveća poplava dogodila se 27.02.1784. i gledajući na oznaku na kući upravo se čini nevjerovatno da je voda mogla doći ovako visoko, vodostaj je bio na 9,40 metara. Slikovito to znači da su prve kuće uz rijeku bile potpuno pod vodom, drugi red je bio poplavljen do drugog kata a voda je stigla čak i do glavnog trga koji je na povišenom mjestu. Pogledajte gdje je najviša crta na ovoj kući, ona gore na sunčanom dijelu, to je nivo vode iz 1784.

Poplave nisu samo stvar prošlosti, događaju se i dan-danas, kako nam je rekao naš vodič u prosjeku svake 4 godine, pokazao nam je i slike nekih nedavnih poplava. Narod ovdje je naučio živjeti sa tim a sa povlačenjem vode ubrzo se sve vraća u normalu.

Friedrich Ebert bio je prvi demokratski izabran predsjednik Njemačke od 1919. godine pa do svoje smrti 1925. On je rođen upravo u Heidelbergu i možete posjetiti njegovu rodnu kuću.

U kući možete iz prve ruke vidjeti kako je izgledao život u Heidelbergu i Njemačkoj krajem 19. stoljeća.

Prvo što ćete primijetiti je skučen prostor i vrlo niski stropovi, toliko niski da gotovo pa glavom udarate u njega a za prolazak kroz vrata morate se sagnuti. Kako nam je vodič objasnio ovo je iz razloga jer se porez nije plaćao prema kvadraturi već prema volumenu stambenog prostora, dakle što niži stropovi niži je i porez. Visoki stropovi i prostrane kuće bile su rezervirane samo za bogate.

Obala rijeke Neckar i kvart od rijeke do glavnog trga je poprište noćnog života, posebno za vrijeme vatrometa i gradske fešte kakva se danas sprema i o kojoj će biti više riječi kasnije. Stoga i ne čude ovakva upozorenja po okolnim kućama. 🙂

Nedaleko od rijeke Neckar naići ćete i na ostatke nekadašnje sinagoge. Mračno doba nacizma i Drugog svjetskog rata nije zaobišlo niti Heidelberg, naprotiv, nacistička stranaka (NSDAP) je pobijedila na lokalnom nivou u Heidelbergu već 1930. godine, dakle tri godine prije nego što su osvojili cijelu Njemačku. Deportacije nearijevaca su vrlo brzo počele a gradska sinagoga je zapaljena tijekom Kristalne noći 09.11.1938. te nakon toga i srušena. Spomen obilježje je postavljeno na ovom mjestu 2001. godine.

Sljedeća stanica nam je muzej Univerziteta u Heidelbergu. Već sam spomenuo da je to jedan od najstarijih univerziteta u Europi i najstariji u Njemačkoj, osnovan je 1386. godine.

Impresivan broj nobelovaca je ovdje studirao, predavao ili živio u gradu (čak 56!). Na stubištu univerziteta su postavljene njihove slike sa kratkim opisom i poljem znanosti iz kojega su dobili Nobelovu nagradu. Čovjek kada ovuda prolazi ne može a da ne osjeti duboko poštovanje a siguran sam da je ovo i veliki poticaj današnjim studentima.

Nakon tog ulazimo u glavnu, staru Veliku dvoranu univerziteta. Dvorana izgleda prelijepo, sva je urađena u drvetu sa slikama po zidovima i na stropu. Sjeli smo na stolice u prvom redu a naš vodič nam je održao malo predavanje o univerzitetu.

Zanimljiv detalj iz Velike dvorane, na slici koja se nalazi na glavnom, prednjem zidu dvorane između ostalih nalazi se i Sebastian Münster (1488-1552), po imenu će vjerovatno malo tko znati tko je on ali ako vam kažem da je to lik koji se nalazio na onoj staroj novčanici od 100 DM koja je dugo vremena bila pojam imovne moći naših ljudi možda ćete ga se sjetiti. Inače i Sebastian Münster je bio jedan od poznatih studenata Univerziteta u Heidelbergu.

Još jedna od značajnih turističkih atrakcija koja se nalazi u muzeju univerziteta je studentski zatvor. Zatvor je bio u funkciji od 1778. do 1913. godine a ovdje su studenti bili zatvarani zbog manjih prijestupa i narušavanja mira.

Studenti su oduvijek bili slični, iako su i za vrijeme zatvora bili slobodni i dalje prisustvovati nastavi često su namjerno pravili prekršaje ne bi li izbjegli određena predavanja i ispite. S vremenom je postala stvar prestiža biti zatvoren na određeno vrijeme, svaki student koji je držao do sebe morao je „odležati“ ovdje određeno vrijeme a mogli su biti zatvoreni od 2 dana pa do 4 tjedna.

S vremenom su se po zidovima pojavili crteži, grafiti, tekstovi pjesama pa i mala umjetnička djela…zidovi zatvora su ispunjeni po posljednjeg centimetra. Danas dobar dio te mladenačke kreativnosti možete vidjeti za vrijeme posjete. Jedini problem je što je prostor prilično skučen a broj ljudi koji ovo želi vidjeti prilično velik pa su gužve gotovo uvijek znatne.

Ulaznica u muzej Univerziteta u Heidelbergu je uključena u walking tour. Za individualne posjete ulaznica je 3€ no ukoliko imate Heidelberg Card ulaz je besplatan.

Zadnja stanica našeg walking toura je ponovo crkva Svetog Duha (Heiliggeistkirche) no ovaj puta ćemo ući unutra. Unutrašnjost je prilično skromna i neoslikana no ipak lijepa. Crkva je kroz povijest korištena i za katoličke i protestantske potrebe, ponekad čak i istovremeno. U crkvi se nalazi grobnica njemačkog kralja Ruperta i njegove supruge Elisabeth.

 

Krstarenje po rijeci Neckar solarnim brodom

Jedna od važnijih atrakcija Heidelberga je nešto što će se posebno svidjeti ekološki osviještenim putnicima, to je brod na solarni pogon Neckarsonne. Krstarenje upravo tim brodom po rijeci Neckar je moj sljedeći cilj.

Neckarsonne je u turistički brod u potpunosti pokretan solarnom energijom, ne troši nikakva fosilna goriva,

dovoljno mu je dnevno svjetlo a čak niti dan ne mora biti sunčan da bi mogao ploviti. Brod je dugačak 36,9 metara, prima od 200 do 250 ljudi od čega je 150 sljedećih mjesta što ga čini najvećim solarnim brodom na svijetu. Prva stvar koju ćete sigurno primijetiti je da je brod potpuno nečujan, nikakvog bučnog motora na njemu nema a elektromotor koji ga pokreće uopće se ne čuje.

Krstarenje rijekom Neckar traje 50 minuta a košta vrlo povoljnih 8€ po osobi. Na brodu uz uživanje u pogledu možete uživati i u dobrom pivu, kafić je otvoren a osoblje će vam rado donijeti piće na vaše mjesto, čak su i cijene popularne, 2,6€ za malo odnosno 3,9€ za veliko pivo je jednako ili manje nego što biste platili u „kopnenom“ kafiću u gradu. Ne želite li pivo uzmite kavu ili neko drugo piće a možete se počastiti čak i sa kolačima.

Tijekom krsterenja imat ćete priliku vidjeti Heidelberg iz jednog posebnog kuta, ispred vas će protjecati lijepe slike grada a vodič sa zvučnika objasnit će vam svaku znamenitost koju ćete vidjeti na obali. Proći ćete ispod starog mosta, vidjeti Heidelberger Schloss sa rijeke pa pored riječne brane okrenuti na drugu stranu rijeke i krenuti nizvodno pored mnogih prelijepih starih vila i zelenih parkova. Nije ništa čudno kad pored vas prođe obitelj pataka ili labud a na obali ljudi koriste trenutke slabog sunca, izležavaju se uz rijeku ili se bave sportom.

Svakako preporučujem da odete na ovo krstarenje kada posjetite Heidelberg. Više informacija o Neckarsonne brodu i termine krstarenja potražite ovdje.

 

Dvorac u Heidelbergu

Atrakcija broj jedan u gradu sigurno je Heidelberger Schloss, prelijepi dvorac burne povijesti i romantičnog izgleda. Mnogi će se složiti da je dvorac ne samo najveća atrakcija u Heidelbergu već i jedna od najvećih atrakcija u Njemačkoj,

na jednoj od brojnih lista top atrakcija kakve se mogu pronaći po internetu vidio sam dvorac iz Heidelberga na drugom mjestu. Ono što je sigurno je da je ovo najveća, najpoznatija i najljepša ruševina dvorca u Njemačkoj. Većina turista u Heidelberg dolazi upravo zbog dvorca, godišnje ga posjeti nekoliko miliona turista, bilo bi suludo doći u grad a ne posjetiti ga. To je i moj sljedeći cilj.

 

Heidelberger Schloss imao je tešku sudbinu kroz povijest, više puta bio je razaran, paljen i uništavan u ratovima koji su pretresali ovo područje. I kao da zlo od ljudske ruke nije bilo dovoljno i ruka majke prirode se umiješala, udar groma u razmaku od nekoliko stoljeća dva puta je zapalio i dobrim dijelom uništio dvorac.

Heidelberger Schloss – najpoznatija ruševina dvorca u Njemačkoj

Najranija struktura dvorca izgrađena je još 1214. godine, proširen je 1294. Prvi udar groma 1587. uništava gornji dvorac. Tijekom 30-godišnjeg rata uništen je po prvi puta, 1633. Šveđani su otvorili vatru na njega sa brda Königstuhl koje se nalazi iznad dvorca. Od ovog napada Heidelberg se oporavio, dvorac je obnovljen a sadašnja struktura potječe iz 1650.

Vrijeme mira nije dugo trajalo, ubrzo je uslijedio još jedan rat, ovaj puta 9-godišnji, meta – opet dvorac. Pri povlačenju Francuzi su 1689. zapalili dvorac i eksplozivom srušili najveću kulu koju su jednostavno zvali „debela“ a koja više nikada nije bila obnovljena. Kraj razaranju niti tu nije došao, Francuzi se još jednom vraćaju i 1693. završavaju ono što nisu uspjeli 4 godine prije, eksplozivom ruše kule i zidine koje su preživjele posljednje napade. Nakon toga priroda daje novi udarac, 1764. još jedan udar groma uništava dobar dio onoga što je bilo prije obnovljeno, kao da je čovjek u dogovoru sa nebom odlučio da od dvorca ne smije ostati kamen na kamenu.

Heidelberger Schloss nije imao laku povijest, kada pročitamo tko ga je sve napadao i rušio pravo je čudo da je išta ostalo od njega. Zadnji čavao u lijesu budućnosti dvorca bila je odluka kralja Karla Phillipa iz 1720. da preseli dvor u Mannheim. Njegov nasljednik Karl Theodor je želio vratiti dvor u Heidelberg no onda su se dogodila dva nova udara groma 1764. koja su dodatno oštetila u ratovima već uništen dvorac što im je bio jasan znak sa neba da se tamo ne vraćaju. Bilo je prijedloga tijekom 19. stoljeća da se dvorac obnovi no u tome se uspjelo samo u jednom manjem dijelu. Zbog enormnih troškova i neslaganja dijela javnosti od obnove se odustalo.

Ima nešto posebno i romantično na ovom mjestu

Otkud tolika fascinacija u Njemačkoj pa i svijetu ovim dvorcem? Tijekom 19. i 20. stoljeća mnogi pjesnici i slikari ovdje su nalazili svoju inspiraciju, pisali o dvorcu i Heidelbergu, slikali ga i provodili vrijeme oko njega. Mark Twain je proveo nekoliko mjeseci u Heidelbergu krajem 19. stoljeća, više puta posjetio dvorac i pisao o njemu u superlativima, u svojoj putopisnoj knjizi „A Tramp Abroad“ detaljno ga je opisao. Zbog svega toga i samog izgleda dvorca stvarala se oko njega fama romantičnog mjesta i s vremenom je postao želja mnogih što je rezultiralo velikim turističkim rastom u 20. stoljeću. Možda najzaslužniji za turistički procvat Heidelberga bili su američki vojnici koji su ovdje proveli puno godina nakon 2. Svjetskog rata, sve do 2015. godine, a bilo ih je oko 30.000 te su pronijeli glas o lijepom gradu i njegovom dvorcu diljem svijeta. Iz toga razloga danas Heidelberg posjećuje najviše turista iz dalekih SAD i Japana.

 

Do dvorca se može doći i pješke, točno 133 stepenice vode do njega no postoji i alternativa, uspinjača sa trga Kornmarkt a pošto je prijevoz uključen u Heidelberg Card moj izbor bio je logičan. 🙂 Mali problem predstavlja gužva, uspinjača je ograničenog kapaciteta a broj posjetitelja velik tako da ćete uvijek morati neko vrijeme čekati u redu. Uspinjača kreće sa trga Kornmarkt, ima dvije stanice, prva je sam dvorac i to je ono što vam treba za posjetu, iza nje je stanica Molkenkur na kojoj, ukoliko želite, presjedate na drugu uspinjaču, originalnu i staru preko 100 godina (1907.) koja će vas odvesti na vrh Königstuhl brda visokog 567 metara sa odličnim pogledom na grad i dolinu.

Velika većina putnika silazi na stanici Schloss pa tako i ja. Odmah po izlasku ugledat ćete zidine dvorca i masu koja ide prema njima tako da je više nego jasno u kojem smjeru trebate krenuti.

Dvorcu ćete prići sa zapadne strane, prvo što ćete vidjeti sa velike terase je prekrasan pogled na stari grad, cijeli Heidelberg kao i daleko u daljinu kroz dolinu rijeke Neckar. Ovdje se nećete moći odvojiti od fotoaparata, crkva Svetog Duha, Jesuitenkirche, stari most, rijeka Neckar, filozofski put sa druge strane rijeke…sve se ovdje vidi kao na dlanu.

Na sjevero-zapadnom kutu dvorca nalaze se ostaci 1689. godine srušene i nikad obnovljene „debele“ kule.

Prelijepi zeleni vrtovi popunjavaju prostor između obrambenih zidina i samog dvorca. ovdje je lijepo sjesti i samo posmatrati, imate li mašte lako ćete moći vizualizirati izgled dvorca i kako je to sve skupa moglo izgledati prije nekoliko stotina godina.

Unutar dvorca postoji nekoliko prelijepih ulaznih vrata. Jedna od njih su Elisabethina vrata, izgradio ih 1605. Frederic V svojoj supruzi Elisabeth Stuart, kćerki engleskog kralja Jamesa I. Prema legendi vrata su izgrađena u dijelovina i postavljena preko noći kako bi iznenadila Elisabeth za njen 19-ti rođendan. Vrata su puna rezbarija pomalo čudnih bića tipa žaba i guštera, valjda ih je Elisabeth voljela, tko će to znati.

Glavni ulaz u dvorac nalazi se iza kamenog mosta. Glavna vrata izgrađena su 1528. godine no bila su srušena u ratovima koji su uslijedili. Ova su ponovo izgrađena 1718. Ovo je ujedno i mjesto na kojem će vam trebati ulaznica, dalje bez nje nećete moći. Ulaznica je uključena u Heidelberg Card, ukoliko imate karticu ulaznicu ste dobili sa njom.

Po ulasku u glavno dvorište dvorca prvo što ćete opaziti ravno ispred vas je bogato kipovima dekorirana zgrada Friedrichsbau (izgrađena 1601. – 1607.).

Desno od zgrade Friedrichsbau je zgrada na 4 kata Ottheinrich (izgrađena 1556. – 1559.). zgradu su uništili Francuzi 1693. te nakon toga udar groma 1764. Od zgrade su poslije toga ostali samo zidovi, danas je prvi kat pokriven krovom a u podrumu se nalazi Njemački farmaceutski muzej no o tome nešto više kasnije.

Lijevo od zgrade Friedrichsbau je ulaz u podrum u kojem se čuva najveća drvena bačva na svijetu (Grosses Fass) kapaciteta 220.000 litara. U bačvi se nekada držalo vino koje je kralj dobijao kao porez. Dobra stvar je da u njoj nikada nije nedostajalo vina, loša stvar je da se tu miješalo sve moguće vino, od dobroga do lošega pa je i kvalitet istoga bio upitan. Bačva je toliko velika de se možete popeti nju i hodati po vrhu pa čak i plesati. Za njenu izgradnju potrošeno je impresivnih 130 stabala hrasta.

Uz bačvu se nalazi lutka patuljka klauna što može izgledati pomalo čudno ukoliko ne znate pozadinu priče. Naime Karl Theodor za čuvara bačve postavio je dvorskog patuljka kojega su zvali Perkeo. Ime je dobio jer je svaki puta kada bi ga netko pitao želi li čašu vina odgovarao „Perché no?“ (Zašto ne?), s vremenom svi su ga počeli tako zvati – Perkeo.

Iza zgrade Friedrichsbau je velika terasa sa još jednim sjanim pogledom na Heidelberg. Odličan pogled nisu mogli pokvariti niti oblaci koji se prijeteće navlače nad grad.

Deutsches Apothekenmuseum ili njemački farmaceutski muzej je nešto što niti jedan medicinski ili farmaceutski radnik ne smije propustiti no čak i nama laicima neće biti dosadno. Ulaznica je uključena u cijenu ulaznice u dvorac, dakle ući možete besplatno pa nemojte ovo propustiti.

Osim boca, epruveta i drugih starih posuda u svim veličinama i oblicima ovdje možete vidjeti i neke nama danas poznate brandove iz farmacutske industrije, npr. prvi Aspirin, ali i egzotične životinje koje su se nekada smatrale ljekovitima kao što je na primjer osušeni krokodil.

Nakon obilaska farmaceutskog muzeja predlažem da se uputite prema vrtovima. Na putu ćete naići na još jednu kulu. Ova kula je korištena kao spremište za barut, uništili su je Francuzi 1693. godine kad je uništen i veći dio dvorca. No pri destrukciji su imali problema, zidovi kule su bili toliko debeli i gusti da ju miniranjem uopće nisu uspjeli dići u zrak kako su planirali već je samo pukla na pola. Te dvije polovice i danas možete vidjeti.

Sa istočne strane počinju vrtovi dvorca, nekoć toliko lijepi i fascinantni da su ih nazivali osmim čudom svijeta ali i danas ostavljaju jak dojam na posjetitelje. Ovdje u vrtovima otvara vam se potpuno nova perspektiva, odjednom možete vidjeti i dvorac i grad ispod njega u jednom kadru a to znači sigurno još nekoliko desetina fotografija.

U vrtovima dvorca vidjet ćete i spomenik najvećem sinu Njemačke – Johannu Wolfgangu Goetheu. To je potpuno očekivano, no pomalo neočekivano pojavila se i Neptunova fontana.

Svuda po vrtovima dvorca posađena je besprijekorno zelena i uređena trava, prizor kao u Irskoj. Po toj travi ljudi se igraju sa djecom ili jednostavno leže, druže se ili odmaraju.

 

Moja posjeta dvorcu je završila. Krenuo sam natrag na stanicu uspinjače i pričekao sljedeći vagon koji će me odvesti još jednu stanicu više, na Molkenkur na kojem se presjeda na staru uspinjaču iz 1907. godine.

Jedostavna je ova uspinjača. Dva vagona povezana čeličnom sajlom tako da jedan vagon vuče drugi i uz minimalnu energiju cijeli sustav funkcionira. Kada je jedan vagon na početnoj stanici Kornmarkt drugi je na završnoj Molkenkur, sreću se samo na srednjoj stanici Schloss.

Planirao sam popeti se i starom žižarom na vrh Königstuhl brda visokog 567 metara sa odličnim pogledom na grad i dolinu no odustao sam jer vrijeme nemilice curi a valja još malo obići Heidelberg, pojesti i popiti nešto pa stići na filozofski put na drugoj obali rijeke sa kojega planiram gledati večerašnji vatromet.

Nakon kiše koja je na trenutak zahvatila grad dok sam se nalazio u vrtovima dvorca sada je granulo sunce što kroz čist zrak u kombinaciji sa popodnevnim svjetlom daje odlične boje za još jedan set fotografija.

 

Heidelberg Castle Illumination – veliki, tradicionalni gradski vatromet

Iz ugodne šetnje po starim ulicama grada prepunim ljudi me prenula nova kiša i osjećaj proteka vremena. Već je gotovo pa 21 h, ukoliko želim stići na vatromet koji počinje u 22:15 a planiram ga gledati sa Filozofskog puta koji se nalazi na brdu na sjevernoj obali rijeke Neckar krajnje je vrijeme da krenem.

Večeru sam obavio u gradu, pivo za vatromet kupio, sada još samo moram naći dobro mjesto za snimanje. Da sve neće ići po planu pobrinuo se grad, naime stari most je predvečer zatvoren jer će upravo sa njega ispucati većinu vatrometa, preko njega više ne mogu na drugu stranu. Uz to počinje ponovo padati kiša, po tko zna koji puta danas.

Sad se već pomalo brinem da neću stići na vrijeme, moram preko rijeke drugim mostom koji baš i nije jako blizu. Dok sam razmišljao o alternativama za rješenje situacije se pobrinuo efikasni gradski prijevoz. Pošto imam Heidelberg Card koji pokriva sve vrste transporta u širem području grada ušao sam u prvi bus koji se kretao u smjeru novog mosta, nekoliko minuta kasnije sišao na Bismarckplatzu, odmah ušao u prvi tramvaj koji ide preko mosta i evo me na početku Filozofskog puta. Gledaj ti koliko znači efikasan gradski prijevoz! Još ako je besplatan kao ovaj puta nitko sretniji od mene. 😀

Filozofski Put ili Philosophenweg je u biti obična staza koja se pruža po obroncima brda uz sjevernu obalu rijeke Neckar. Ono po čemu je put poseban je da se sa njega pruža sjajan pogled na grad Heidelberg i dvorac te rijeku Neckar. Pošto je ovdje u prirodi mirno a pogled lijep šetnja je vrlo inspirativana, iz tog razloga ovdje su dolazili mnogi profesori sa univerziteta i filozofi razbistrit misli i ugrabiti nove ideje, od tuda ime i potiče – Filozofski Put.

Zašto sam ja došao ovdje u sumrak, u polukišnu večer? Pa odgovor je jednostavan, čitao sam da je odavde najbolji pogled na Heidelberg za vrijeme vatrometa. Kada nešto glasi kao najbolje znači i da su drugi ljudi čuli isto to jer svi žele najbolje.

Put je dugačak, nekoliko kilometara u nekoliko nivoa pruža se po brdima uz rijeku no najbolja mjesta već su zauzeta, bez obzira na kišu koja nikako da odluči da li bi padala ili ne bi pa stalno počinje i prestaje. Ipak našao sam i ja svoje mjesto, ugurao sam se u grupu već pripitih Njemaca koji su puštali glasnu muziku sa prijenosnog uređaja što je OK no njihov izbor muzike i nije po mom ukusu. Nema veza, montirao sam fotoaparat na stalak za snimanje videa, otvorio svoje pivo i pridružio se masi u iščekivanju.

 

Dok čekamo evo koje riječi o događaju. Dakle što je to Heidelberg Castle Illumination? Sve je počelo još 1613. godine kada je princ Frederic V dočekivao svoju novovjenčanu suprugu, englesku princezu Elisabeth Stuart. Sjećate se nje? Već sam ju spominjao, u dvorcu možete i dan-danas vidjeti njena vrata koja joj je njen njemački princ poklonio za rođendan dvije godine nakon ovog vatrometa. Sad nije moje da sudim ali ovaj princ čini se da je bio zaljubljen do ušiju…ili se samo šepurio bogatstvom pred svojom mladom ženom iz inozemstva. Bilo kako bilo tradicija je tada započeta i traje evo već više od 400 godina.

Taj brak je započet iz političkih razloga, namjera je bila ojačati vezu dvije protestantske zemlje (Njemačke i Engleske) kakve su obje bile već u to vrijeme. Ove godine se slavi 500 godina Reformacije, vrlo važnog događaja u protestantskom svijetu. Dana 31.10.1517. Martin Luther zakucao ja na vrata župne zgrade u Witenbergu svojih 95 teza. Bio je to pokušaj unošenja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvu što je dovelo do uspostave Reformiranog kršćanstva te stavilo pod upitnik primat Pape. Ove godine diljem Njemačke povodom 500-te godišnjice održavaju se brojne izložbe, koncerti, festivali…više o svemu i raspored događanja pronaći ćete ovdje.

Također za više informacija o putovanju u Njemačku i aktualnim događanjima predlažemo da prije putovanja provjerite stranice Njemačke turističke zajednice na www.germany.travel.

No bez obzira na ove političke povode za brakom navodno je engleska princeza bila vrlo atraktivna djevojka i između njih došlo je do prave i istinske romanse. Frederic je svojoj princezi poklonio veličanstven vatromet povodom njenog dolaska u Heidelberg a dvije godine kasnije, za njen 19-ti rođendan velebna vrata u dvorcu…ona je njemu poklonila 13-ero djece…no idila se ipak završila tragično…razlog – želja za vlašću. Kada je Frederic 1619. godine prihvatio tron Bohemie to je značilo neizbježan rat sa katoličkim kraljem Ferdinadom II. Trinaest mjeseci nakon njegove krunidbe u Pragu Frederic i njegova Elisabetha odvedeni su i nisu se nikad više vratili u Heidelberg.

 

Kako izgleda Heidelberg Castle Illumination?

U prvom dijelu događaja, točno u 22:15 kako je i najavljeno, gasi se uobičajeno električno osvjetljenje dvorca, nekoliko raketa najavljuju početak i tada volonteri raspoređeni oko dvorca pale na stotine baklji u znak sjećanja na velike požare koji su pustošili dvorac, prva dva 1689. i 1693 uslijed rata, posljednji 1764. uslijed udara groma. Čarobno to izgleda, crveno plameno svjetlo titra oko dvorca i daje poseban mističan ugođaj. Dok se baklje polako gase počinje vatromet i trajat će sve do 22:40.

Vatromet počinje na starom mostu koji kao da gori obasjan stotinama srebrnih prskalica…

…kako se vatra na mostu gasi tako kreću i prve rakete…

…uskoro i one u obliku srca jer ovo je ipak romantičan grad…

…rakete lete u svim mogućim bojama…

…kako se vatromet bliži kraju raketa je sve više a oblici postaju intezivniji…

…i sve to traje oko 25 minuta.

Pogledajte skraćeni video događaja koji sam snimio taj dan sa Filozofskog puta. Nadam se da će vam se svidjeti a možda će vam i pomoći u odluci da li da vatromet gledate baš sa tog mjesta.

Koliko je događaj velik i bitan dovoljno govori to da traje već 400 godina kao i to da ga je jedan The New York Times uključio na listu svjetskih događanja koje morate vidjeti.

Vatromet je gotov, sada još samo treba stići do Frankfurta. Znao sam da će biti na knap uhvatiti zadnji vlak. Za par minuta sam se spustio sa Filozofskog Puta do stanice tramvaja. Odmah je naišla 23-ojka koje me prevezla preko rijeke do Bismarckplatza. Stanica busa 33 nalazi se 300 metara od Bismarckplatza što je brzo i lako za stići no problem je nastao u lošoj orijentaciji, naravno bus sam čekao sa krive strane ceste a to sam skužio tek par minuta kasnije nakon što sam provjerio plan grada koji se nalazi na svakoj stanici. Prešao sam na pravu stranu i s olakšanjem vidio na semaforu da za dvije minute dolazi tramvaj za Hauptbahnhof. Super!

S tramvajem sam stigao na stanicu već i 23:31, čak sam uspio uhvatiti i predzadnji vlak u 23:33, dakle ne moram čekati zadnji današnji u 23:44. Brzo ide ovo kretanje po Heidelbergu, bio sam u strahu da će pobjeći zadnji vlak a sad sam čak ulovio onaj koji mu prethodi. Desetak minuta kasnije već sam bio u Mannheimu i odmah na susjednom kolosjeku ulovio vlak za Frankfurt Hauptbahnhof. Juhu! Super brzo i jednostavno ide ovo sa njemačkim željeznicama, sve točno u minutu. U Frankfurt stigao u 00:44, točno u minutu.

Uskoro sam bio u krevetu i ulovio zasluženi san. Sutra me čeka naporan dan u Frankfurtu, puno toga još želim vidjeti prije odlaska na večernji avion.

Više o tome i kako je protekao obilazak Frankfurta pročitajte u putopisu Frankfurt – Manhattan u srcu Europe ➥.

 

CIJENE:

Što…	…i pošto
Vlak, povratna karta Frankfurt – Heidelberg	42,70€
Heidelberg Card	1-dnevni 15€, 2-dnevni 17€, 4-dnevni 19€
Heidelberg walking tour	8€
Muzej Univerziteta u Heidelbergu	3€ (uključeno u walking tour)
Neckarsonne – krstarenje brodom na solarni pogon	8€ (-10% uz Heidelberg Card)
Veliko pivo na Neckarsonne brodu	3,9€
Ulaznica u Heidelberg Schloss	7€ (besplatno uz Heidelberg Card)

 

GALERIJA: