Kina, najmnogoljudnija zemlja na svijetu, zemlja ogromne povijesti čija civilizacija seže 6000 godina unatrag, zemlja u kojoj je nastao papir, kompas, barut, štampa i toalet papir, zemlja vjerna tradiciji, zemlja šarenih zmajeva i vatrometa, zemlja kineskog zida i puta svile, komunistička zemlja koja je nekako uspjela usuglasiti dva suprotna politička sistema, zemlja velikog napretka i ogromne proizvodnje… Puno toga svi mi znamo o Kini ali  ništa nas ne može pripremiti na ono što ćemo vidjeti. Na kraju je to jedan sasvim drugi svijet toliko različit od onoga što poznajemo. Kulturološki šok je neminovan pri dolasku.

Zagađenje: Ono što vas šokira odmah po dolasku je količina smoga, i u Šangaju i u Pekingu, u to uđeš po slijetanju i ne možeš više van sve dok ne odeš, non-stop si u nekoj smeđoj magli koja te okružuje. Zagađenje je valjda cijena brzog napretka koju su Kinezi morali platiti i plaćaju je i dan-danas. Dobro je što tamo počneš cijeniti neke stvari koje uzimaš zdravo za gotovo kao što je čist zrak.

Sljedeće što bode oči je broj impresivnih građevina, od starih do novih, od hramova starog vijeka sve do high tech arhitekture današnjice, a dizalice na sve strane nagovještavaju da će budućnost biti još impresivnija. Kina je ogromnim koracima otišla unaprijed a oni koji su je posjetili i prije dvadeset godina mogu samo ustanoviti da je postala neprepoznatljiva.

Disciplina: Kina je ipak i danas policijska zemlja stroge discipline. Policije i vojske ima na svakom koraku, kamere vas prate na svakom trgu i u svakom prolazu, na ulasku u metro, željezničke stanice, muzeje, bilo koje javne prostore obavezno je torbu ili ruksak pustiti kroz rengen.

Sve se snima, na sve se pazi, veliki brat još uvijek sve posmatra. Ipak brzo se na to navikneš, postane ti normalno proći pored dva naoružana vojnika na ulici. Ne diraju oni tebe, ne diraš, naravno ni ti njih, i sve 5.

U Kini ne postoji Facebook! Ovo bi moglo nekoga od novih fb ovisnika odvratiti od puta. Meni uopće nije nedostajao. Također nema ni Twittera ni drugih social network-a na koje smo mi navikli. Zašto? Zato što kineska vlast mora imati sve pod kontrolom a vjerovatno su procijenili da je Facebook opasan po državu i da ga ne mogu kontrolirat. Cenzura je jaka i sveprisutna.

Ali imaju i oni neku svoju društvenu mrežu, vidjeli smo ih u metrou, svi ljudi (pogotovo mladi) kuckaju nešto u to. Ne znam kako se zove, nama je bilo zanimljivo gledati na koju foru oni kucaju one njihove silne znakove. Malo smo špijali u mobitele dok to rade, imaju neke valjda najosnovnije znakove na ekranu a do ostalih dođu otvaranjem stabla i scroll-om lijevo-desno. Brzo im to ide.

Ljudi: Svi mi znamo kineze, danas su neizbježni, ima ih svuda po Europi i svijetu, nisu nam više nikakva egzotika. Ipak jedno je viđati Kineze u kineskim restoranima ili trgovinama „sve po 10 kuna“ a drugo je vidjeti ih u njihovom izvornom okruženju.

Uglavnom su jako su bučni, drski i prljavi. Ono što mi sa zapada nikada nećemo shvatiti je pljuvanje po ulici, a tamo to svi rade, stalno, bez obzira bio to šljaker u prolazu, prodavač na tezgi ili napucana dama na ulici. U Kini je to tako, na to su navikli i ne mogu prestati. Za vrijeme Olimpijade 2008. vlasti su uvele kazne za pljuvanje na ulici, one su i danas na snazi, no efekt je izostao, tu su nepopravljivi. Druga stvar nama jako čudna jest buljenje. Jednostavno će stati i otvoreno, bez blama i ustručavanja buljiti u tebe, obilaziti, zagledati. U početku ti je neprijatno, al’ brzo se navikneš pa buljiš i ti. Treće, nekako su svi operirani od ukusa. Hodaju na ulici šareni kao jelke, kombinacije boja se svode na redoslijed kojim vade stvari iz ormara, i očito nije ih briga za to. A čak i oni koji se potrude da izgledaju i obuku se dobro opet ih odaje to što nose lošu kinesku odjeću i obuću, jednostavno ne možeš imati elegantan hod u jeftinim kineskim cipelama. Na kraju znaju biti jako bučni i drski. Galamiti na mobitel u metrou je nešto opće prihvaćeno.

I koliko god neki bili drski i odbijali ti pomoći ili odgovoriti na pitanje isto tako ima i druga krajnost kada se potrude maksimalno kako bi te uputili. Na primjer pri našem prvom susretu sa Pekingom nismo nikako uspijevali naći naš hotel, nalazio se u jednom Hutongu, a tko je bio zna koliko je nemoguće snaći se ovim starim i prenatrpanim dijelovima grada. I tada smo upitali jednog momka u prolazu za put, pokazali smo mu ime hotela na engleskom i kineskom, nije znao gdje je, pa je pokrenuo navigaciju na mobitelu, nakon 15-tak minuta hodanja sa nama i dalje nije znao gdje je, pa je čak pozvao nekoga na telefon za pomoć. Na kraju nas je uspio dovesti do hotela, izgubio je bar 20 minuta svog vremena i dobro se nahodao, kako takvom čovjeku zahvaliti dovoljno. Šareno je to društvo, ima svega i varijacije su mnogobrojne, baš kao što je Kina mnogobrojna.

Trgovina: Cjenkanje u Kini je obavezna stvar, osim ako ste prebogati gotovan ali u tom slučaju vjerovatno se nećete niti naći na takvom mjestu i propustit ćete svu zabavu. A zna biti jako zabavno. Uglavnom je teško je procijeniti koliko je trgovac spreman spustiti cijenu jer koliko god se vama činilo da je cijena povoljna znajte da ste preplatili stvar. U Kini vrijede neka druga pravila, računajte ovako, ako se njima isplati proizvesti nešto, poslati to na drugu stranu svijeta i imati u konačnici proizvod jeftiniji od bilo koje konkurencije, možete zamisliti koliko takva stvar u Kini košta. Neko nepisano pravilo je da prodavaču ponudite ne više od 10% cijene koju je prvotno tražio, nerijetko i niže.  

Na primjer jedna majica kratkih rukava, suvenir majica sa nekim natpisom, jako čest proizvod na turističkoj shoping listi, početna cijena će im biti 250-300 juana, što je van pameti čak i za naše zapadnjačke standarde. Ali oni će pokušati izvući koliko god mogu, tko im može zamjeriti. Dakle vaš odgovor na to će biti „no way my friend, I’ll give you 15“. A onda počinje show, smijat će vam se, biće drski, vikat će i mahati, govoriti da su na gubitku, kukati da ne mogu tako preživjeti, bla-bla. A onda će vam spustiti na 100, samo vama jer ste im neobično simpatični. Važno je ne popustiti, ponudite 20 kao zadnju cijenu i krenite prema izlazu, vjerujte neće vam dati izaći, stat će vam na put, čak i vući za ruku. Tada će reći može za 50 i da on neće imati baš nikakvu zaradu. Vi ćete reći 25 na odlasku. I to je to, dobit ćete ju za 25. A vjerovatno ste i to preplatili, sigurno će i tako lijepo zaraditi inače ju ne bi prodao. A da li ste dobro prošli vidit ćete po njemu, ako i dalje priča sa vama, smješka i šali znači da je zadovoljan, posao mu je dobro prošao. E ako je ljut i gunđa dok vi odlazite znači da ste možda i pretjerali. Ponekad im onda date i nešto preko dogovorene cijene, znaju i to tražiti vjerujte, kao bakšiš u kafiću.

Tako izgleda kupovina u Kini. U početku je jako zabavno ali s vremenom vas iscrpe. 2-3 sata shopinga je maksimum koji čovjek može izdržati, barem ja nisam mogao više. A često znaju i iznervirati, bezrazložno. Na primjeru istih majica, ušli ste u trgovinu da vidite što ima izloženo po zidovima kad evo ti njih dvije, pa ti guraju pod nos majice koje im padnu pod ruku, uz to jedna uvijek strateški stane između vas i vrata da ne bi slučajno mogli izaći a da niste nešto kupili. Krajnje kontraproduktivno, pusti me na miru da pogledam 20 sekundi a onda me počni gnjaviti ako baš moraš, ali ne. Uhhh! E i jedna bitna stvar, nemojte se upuštati u cjenkanje ako stvarno nemate namjeru to i kupiti, recite odmah jasno da vam se sviđa, jer ako se upustite u cjenkanje i na kraju odustanete to je veliki grijeh u Kini, velika sramota. Od pogodbe se ne odustaje a namjera kupovine se mora ispoštovati.

E moram još ovo da ispričam. Našli smo jedan cool ruksak, em nam je trebao za brojne stvari koje su prerasle mogućnosti onih koje smo imali, em je bio lijep, Swiss brand, sada su trendi stvar, viđao sam ih dosta u Parizu par dana ranije i rekoh ovo moram imati.

To je već bilo u Pekingu kada sam našao jedan koji mi se sviđa, naravno nije bio original ali niti me briga niti se Kini može očekivati original bilo čega. Dakle početna cijena koju je tražila cura bila je 1850. Hehe, ambiciozno, kao original pa puta dva. Rekoh nema šanse, evo ti 40. Pita me da li mi je C. žena, rekoh jest, pa se obrati njoj, kaže „lijepa si, mogla si da si nađeš boljeg muža, nekog bogatog“! O mamicu ti… dobro, hajd zdravo. Al’ eto je za nama, dobili smo ruksak na kraju za 60 CNY. Koliko je to, 3% početne cijene.

Prema tome vjerujte mi, u Kini koliko god vam nešto izgledalo na početku jeftino vrijedi samo mali dio toga.

I nešto zanimljivo, na svim novčanicama u Kini postoji samo jedan lik – Mao Zedong.

Hrana: Hrana je nešto što mi se nije svidjelo. Sve, ali doslovno sve im je preljuto, što i ne bi bio problem da nije u isto vrijeme i slatko. Te slatko ljute kombinacije nisu mi legle. Ipak C. se sve svidjelo tako da je to možda samo problem u meni.

Drugi problem je onaj sa higijenom. U Kini morate biti jaaaako oprezni što i gdje ćete pojesti inače vam se lako može dogoditi da par sljedećih dana provedete samo tražeći WC po ulicama. A ulični WC u Kini nije nešto što želite vidjeti. Voda iz slavine im je apsolutno bakteriološki neispravna, pogotovo za naše zapadnjački razmažene stomake. Kupovina vode u boci je obavezna, uključujući i za pranje zubi. Dakle i bilo kakva svježa salata ne dolazi u obzir. Onda pazite gdje ćete jesti, na prvi pogled da se zaključiti da li restoran ispunjava ikakve higijenske minimume ili baš nikakve. Često sam viđao kako ispred restorana peru hot-pot posude, na ulici, samo sa vodom i rukom, a to nije nešto iz čega poslije želite jesti.

Na ulicama ćete naići na svakakve đakonije, od kuhanog kukuruza, preko hot-doga koji izgleda super, sve do pečenih škorpiona pa i miševa. I to je nešto što želite izbjeći. Ne zaboravite da u Kini i danas jedu pse, ne znate od čega je lijepi komad mesa kojeg vidite. E sad možete biti i avanturista pa želite probati sve, može i tako, samo bojim se da vam se posljedice neće svidjeti. Jedan moj kolega kad je bio u Kini htjeo je probati sve, baš sve, pa je uzimao i tu egzotiku sa ulice. Kući se vratio bolestan i dva mjeseca žena ga je hranila samo jabukama kako bi iščistio organizam.

Egzotična hrana kakvu smo viđali po Kini, posebno u Pekingu na Donghuamen Night Market-u je posebna atrakcija. Tu se nađe svašta što ćete teško vidjeti igdje drugdje u svijetu. Škorpioni, skakavci, crvi u čokoladi, pčele, pauci, svilen bube, stonoge, cvrčci, morske zvijezde, morski konjic, mali pečeni pilići (ali baš mali), miševi… Svašta je tu na jelovniku. Ako želite iskušati svoju hrabrost samo naprijed.

Mi ipak nismo bili toliko hrabri, pogotovo što nam se okrenuo stomak nakon ulaska u tu ulici, ne zbog prizora nego zbog smrada, neopisivog i neizdrživog smrada od kojeg moraš prestati disati i trčati van iz toga ili se izrigati tamo nasred ulice. Ne znam otkud toliki smrad, vjerovatno zato što se to sve peče zajedno sa iznutricama. Uglavnom kao atrakciju ovo je nešto što morate posjetiti, ali to je sve. I u najobičnijim trgovinama možete naći nama čudne slastice, tipa kuhane pileće nogice, vakumirane. I stvarno viđali smo ljude da to grickaju. Mi chips oni nogice.

 

FAKTOLOGIJA TRIPOLOGIE:

Zanimljive činjenice o Kini
U Kini živi nevjerovatnih 1,3 milijarde ljudi.
U Kini je dosta toga sporno pa čak i površina. Gotovo je pa identična površini SAD, a nekoliko spornih, manjih otoka čini razliku. Tako je na nekim listama 3. zemlja po površini na svijetu, ne nekim 4.
Peking je glavni grad a Šangaj najveći. U admistrativnom području Šangaja živi oko 23 miliona ljudi, U Pekingu oko 19.
Kineska zastava usvojena je 1949.godine, crvena boja znači revoluciju, velika zvijezda predstavlja komunizam, male zvijezde ljude, položaj malih zvijezda prema velikoj simbolizira jedinstvo kineskog naroda pod komunističkom partijom.
Kineski zid je najveća rukom napravljen a građevina, dug je 8850 km.
U Kini 100 miliona ljudi živi sa manje od dolara dnevno.
35 miliona ljudi u Kini i dalje živi u pećinama.
700 miliona Kineza pije zagađenu vodu.
Kineska politika jednog djeteta dovela je do toga da muška djeca postaju velika većina, već je danas dječaka 32 miliona više nego djevojčica.
Smrtna kazna je i dalje itekako aktivna. U Kini se godišnje izvrši 4 puta više smrtnih kazni nego u cijelom ostatku svijeta zajedno.
U Kini postoji vrlo popularan reality show u kojem intervjuiraju osuđenike na smrt pred samo izvršenje.
Reinkarnacija je zabranjena u Kini bez dopuštenja vlade?!
Facebook, Twitter, kao i većina drugih socijalnih mreža su zabranjeni.
Kina je najstarija civilizacija na svijetu, ima najstariji pisani jezik, najstariji papirni novac pojavio se prije 1400 godina, izmislili su i toalet papir i sladoled.
Kinezi su još u 2.stoljeću otkrili kako funkcionira ljudski krvotok i da ga srce pumpa. Cirkulacija je u Europi otkrivena tek početkom 17.stoljeća.
Cijela Kina je samo jedna vremenska zona. Zbog toga u nekim dijelovima zemlje sunce izlazi tek u 10 sati.
78% software-a u zemlji je piraterija.
Prije nekoliko godina bilo je dosta lažnih Apple trgovina u Kini, čak ni njihovi zaposlenici vjerovali su da rade za pravi Apple.
U Hebei provinciji zatvoren je muzej jer je otkriveno da je većina od 40000 prikazanih ekasponata lažna.
Kina nije zemlja u kojoj su samo ekonomski sistemi dvostruki, ista stvar je i sa vožnjom. Između Kine i Makao-a je most na kojem vozači mijenjaju stranu ceste kojom voze.
Mnogi povjesničari smatraju da se nogomet kao igra prvo pojavio u Kini 1000 godina p.n.e. Ping-pong, kao najpoznatiji sport ipak nije izmišljen u Kini već u Velikoj Britaniji.
Hobi broj jedan je skupljanje poštanskih markica.
U Kineskom jeziku poznato je čak oko 40000 znakova. Nakon završetka osnovne škole očekuje se da ih poznate oko 2000, nakon fakulteta od 4000 do 5000.
Sve pande koje se nalaze u zoološkim vrtovima po svijetu su samo posudba od strane Kine. Prema ugovoru kada se rodi nova panda bilo gdje u svijetu mladunče će se vratiti u Kinu kako bi se održala genska raznolikost.
Brad Pittu je zabranjeno da ikada uđe u Kinu zbog njegove uloge u Filmu “7 godina na Tibetu”.
Na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine nalazi 45 lokacija iz Kine i po tome su na drugom mjestu u svijetu.

 

Kako je izgledao naš put po Kini pročitajte u nastavcima:

1. Šangaj – neka nova Kina, 1. dio
2. Šangaj – neka nova Kina, 2. dio
3. Šangaj – neka nova Kina, 3. dio
4. Peking – sjeverna prijestolnica prepuna povijesti i smoga, 1. dio
5. Peking – sjeverna prijestolnica prepuna povijesti i smoga, 2. dio
6. Peking – sjeverna prijestolnica prepuna povijesti i smoga, 3. dio
7. Peking – sjeverna prijestolnica prepuna povijesti i smoga, 4. dio