Kyoto, duh starog Japana

Kyoto - Kinkaku-ji 金閣寺, Temple of the Golden Pavilion
Kyoto - Kinkaku-ji 金閣寺, Temple of the Golden Pavilion

    Kyoto 06.11.2013.

    4. dan u Japanu (13. dan na putu).

    Kyoto je prepun poviješću i kulturom, u njemu je preko 1650 budističkih hramova, preko 400 šinto svetišta i dva važna carska kompleksa. U gradu se nalazi nevjerovatnih 20 % japanskog nacionalnog blaga, 24 muzeja i 37 univerziteta i fakulteta. Neke od najstarijih japanskih tradicija kao što su ceremonija čaja, ikebana i škola za gejše potiču iz ovog grada. Čak 17 važnih gradskih objekata i lokacija nalazi se na listi svjetske kulturne baštine. Kyoto je nešto kao japanska Firenca. Mi ćemo se, naravno, morati ograničiti samo na jedan mali dio svega toga, samo ćemo malo zagrepsti po onome što ovaj grad može pokazati.

    Kyoto je grad veličine blizu 1,5 miliona stanovnika, bio je glavni grad Japana više od 1000 godina, sve do 19.stoljeća kada je prijestolnica preseljena u Tokio. Grad se nalazi u dolini, a većina hramova i spomenika kulture nalaze se po okolnim brdima. To znači puno vožnje i puno hodanja kako bi obišli sve što želimo.

    Ujutro u 6:55 stižemo u Kyoto, japanski točno na vrijeme. Bus nam je stao ne više od 100 metara od hostela, samo što to tada nismo znali, otkrit ćemo nakon par kilometara hodanja u krug sa stvarima i nakon izgubljena 2 sata. [pullquote-right]Neke od najstarijih japanskih tradicija kao što su ceremonija čaja, ikebana i škola za gejše potiču iz ovog grada. Čak 17 važnih gradskih objekata i lokacija nalazi se na listi svjetske kulturne baštine. Kyoto je nešto kao japanska Firenca.[/pullquote-right]Bus je stigao sa južne strane JR željezničke stanice, sa iste strane nam se nalazio i hostel, ali mi smo besmisleno krenuli na sjevernu stranu pa prema uputama ljudi i prema kartama opet prešli na južnu stranu. Ne čini se strašno dok ne shvatite koliko su velike te stanice u Japanu, to su cijeli podzemni gradovi, prolazi, pothodnici, robne kuće, stanice metroa, i sve to ispod zemlje u više nivoa. U Japanu je jako puno toga ugurano pod zemlju, valjda u nedostatku prostora. Sa istom tom stanicom ćemo imati problema i u naredna dva dana koja ćemo boraviti u Kyoto-u. Jer dok uđeš dole, izvrtiš se malo po stepenicama, okreneš se tamo-vamo, i onda više nemaš pojma gdje se nalaziš niti na koju stranu trebaš izaći, svi kompasi u glavi prestanu raditi. A neki vrag te vuče da uvijek izađeš na pogrešnu stranu i u pogrešnom smjeru.

    Fushimi-Inari-Taisha hram

    Fushimi-Inari-Taisha hram

    Dodatni problem su nam stvarale karte po tim prolazima i po ulicama. Karte nisu, kao što je nama prirodno, okrenute na način da je sjever uvijek gore pa i ne razmišljamo o tome . U Japanu to ima drugu logiku, tamo su karte postavljene tako da je na vrhu uvijek smjer u kojem si i okrenut. Npr. ako je ispred tebe jugoistok onda je i na karti na vrhu jugoistok. Trebalo nam je nekoliko dana i par puta zalutati dok nismo shvatili da je nešto čudno na tim kartama.

    Da se vratimo na temu, dakle stigli smo ipak nekako do hostela, check-ina nema do 15 h, jedino što možemo je ostaviti stvari i krenuti u obilazak.

    Fushimi-Inari-Taisha hram, dio od njegovih 32000 Torii-ja

    Fushimi-Inari-Taisha hram, dio od njegovih 32000 Torii-ja

    Za početak smo odlučili ići u Fushimi-Inari-Taisha hram. Hram se nalazi na jugoistoku grada, nekih kilometar i pol od Kyoto stanice. Najbolja opcija ze kretanje po gradu je dnevna bus karta, košta 500 jena što je vrlo fer cijena. Vozači autobusa u Kyoto-u su atrakcija za sebe, imaju poseban način najave stanica, zvuče kao da pjevaju plus sa zavijanjem na kraju. Pravi show! Ako ništa drugo vrijedi se voziti busom samo zbog ovoga. Fushimi inari nije samo obični hram, to je cijelo brdo i zauzima ogroman prostor. Ulaz u cijeli kompleks hrama je besplatan. Dobro ćemo se nahodati dok ga obiđemo. Dole u podnožju se nalazi hram, narandžaste je boje i nalik je mnogim japanskim hramovima, ono što je posebnost cijelog kompleksa je veliki broj Torii vrata koja se nalaze iznad svih staza koja vode po brdu. U području kompleksa ima 32000 Torija, a to je fakat ogroman broj, tako da sve staze liče na tunele. Brdo je prilično strmo i potrebno je dosta energije da se popnete do vrha, ali priroda je prelijepa i na vrhu ste nagrađeni sjajnim pogledom na grad. [pullquote-right]U području kompleksa ima 32000 Torija, a to je fakat ogroman broj, tako da sve staze liče na tunele.[/pullquote-right]Na svakih par stotina metara nalazi se neko svetište, uglavnom još jedan Torii sa zvonom, okolo posvuda drvene pločice sa željama ljudi koji su ih tamo ostavili, i skulptura neke životinje, u ovom hramu najčešće lisice.

    Fushimi-Inari-Taisha hram, pranje ruku je obavezno prije ulaska

    Fushimi-Inari-Taisha hram, pranje ruku je obavezno prije ulaska

    Sljedeće na programu je Kiyomizu-dera hram. On se nalazi sjeverno od Fushimi-Inari-Taisha hrama. Kiyomizu-dera je izgrađen u 17.stoljeću, poznat je po svojoj velikoj verandi koja se uzdiže visoko iznad litice. Zanimljivo je da je cijela struktura koja ju drži izgrađena bez ijednog čavla. 2007. je ušao u 21 finalistu za izbor novih 7 čuda svijeta. [pullquote-left]Kiyomizu-dera hram 2007. je ušao u 21 finalistu za izbor novih 7 čuda svijeta.[/pullquote-left]Nalazi se na UNESCO World Heritage listi, zajedno sa 16 drugih objekata iz grada. Ispred hrama zanimljiva su dva kamena u stazi, između njih je 18 metara razmaka, legenda kaže tko uspije prijeći put između ta dva kamena sa zatvorenim očima da će mu se njegova ljubavna želja ispuniti. Dok smo mi gledali nitko nije uspio, a bilo je dosta pokušaja.

    Kiyomizu-dera hram

    Kiyomizu-dera hram, velika veranda nad liticom napravljena je bez ijednog čavla

    Već se spuštala noć kada smo izašli iz hrama. U Japanu se svi hramovi, muzeji i ostale atrakcije zatvaraju rano, već oko 17, najkasnije 18h, što znači da je gotovo za danas. Ne preostaje nam ništa drugo nego u obilazak samog grada. Nizbrdo od hrama do glavne ceste vodi još jedna od brojnih shoping ulica kakve se najčešće i nalaze oko važnih turističkih atrakcija. A kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin! Dakle shoping je na repertoaru, kasnije se spuštamo dalje prema gradu.

    Centar grada je prilično moderno uređen, za razliku od okolnih brda gdje je načičkana cijela povijest Japana. Prolazimo jednom od glavnih ulica u gradu, večernja je gužva, ulice su pune ljudi. Slučajno nailazimo na gradsku vijećnicu, ispred je tabla sa kartom gradova prijatelja Kyoto-a, i Zagreb je na listi. Nisam to znao do tada, al’ lijepo je kad tako daleko potegneš i nađeš komadić doma.

     

    Kyoto 08.11.2013.

    5. dan u Japanu (14. dan na putu).

    Za danas u 10 imamo zakazanu posjetu u Kyoto Imperial Palace. Do tamo idemo opet busom, da čujemo što vozači imaju danas na repertoaru. U busu zanimljiva situacija, C.je ustala nekom starijem čovjeku, prepustila mu mjesto. Starcu se to svidjelo pa se malo zaigrao, odmah je počeo kopati po torbici, pronašao papirić i napravio joj origami ždrala. C.se oduševila, simpatičan je stari a osmjeh mu je zarazan. Onda se ubrzao da napravi još jedan, ovaj put dobila je slona koji mrda surlom.

    Kyoto Imperial Palace, careve privatne odaje za odmor

    Kyoto Imperial Palace, careve privatne odaje za odmor

    Kyoto Imperial Palace je inače zatvoren za javnost ali moguće je rezervirati vođenu turu preko njihove vladine agencije. Tura je besplatna ali je broj gostiju jako ograničen, ne više od 50-60 dnevno, potrebno je rezervirati mjesec-dva unaprijed preko Imperial Household Agency ako želite uhvatiti svoje mjesto. Palača je prelijepa, a vodičkinja je bila odlična, imala je full zanimljivu priču i dobru prezentaciju. Japanci japanski carevi puni su protokola i ceremonija, malo što se tamo dešava slučajno. Pri gradnji carske palače najvažniji je raspored, carski prijestol mora biti okrenut ka jugu, zna se na koji ulaz tko može ući i u koji dio palače tko može doći, svaki ulaz ima svoje ime a kroz glavni smije proći samo car i njegovi odabrani visoki gosti. [pullquote-left]Pri gradnji carske palače najvažniji je raspored, carski prijestol mora biti okrenut ka jugu, zna se na koji ulaz tko može ući i u koji dio palače tko može doći, svaki ulaz ima svoje ime a kroz glavni smije proći samo car i njegovi odabrani visoki gosti.[/pullquote-left]Zanimljivo je da zbog sujevjerja sjeveroistočni kut zidina koje opasavaju palaču ne smije biti pod pravim kutom, svi zidovi u kutovi su pravilni osim njega, taj je uvučen. Krovovi se pokrivaju sa korom japanskog čempresa koji jako sporo raste i izuzetno je rijedak i skup. Pokrivanje je mukotrpno i sporo, treba im 20 godina da sve pokriju i taman kada završe kreću u novi krug obnove. Sve skupa tura traje nešto manje od sat vremena, i svakako je vrijedno pogledati, za razliku od one u Tokiu koju ćemo vidjeti par dana kasnije.

    Kinkaku-ji, poznatiji kao Zlatni paviljon

    Kinkaku-ji, poznatiji kao Zlatni paviljon

    Za danas nam je cilj sjever grada, u Kinkaku-ji hram, poznat kao Temple of the Golden Pavilion. Danas budistički hram, a u vrijeme kada je sagrađen 1398.godine bio je vila za bogatog shoguna koji je u njemu živio u luksuzu dok su građani Kyoto-a patili zbog gladi, potresa i kuge. [pullquote-right]Cijeli hram je obložen zlatnim listovima, ispred njega je jezero u kojem se vidi njegov odraz, sve skupa užasno fotogenično.[/pullquote-right]Hram je svoju nesreću doživio 1950. kada ga je zapalio jedan šizofrenični monah, nakon ove ludosti pokušao se ubiti ali nije uspio, osuđen je na 7 godina zatvora, na kraju je ubrzo oslobođen zbog bolesti. Ovo što danas vidimo je rekonstrukcija starog hrama. Cijelo mjesto je da padneš s nogu, stvarno nešto prelijepo. Da smo samo zbog ovoga došli u Japan vrijedilo bi. Cijeli hram je obložen zlatnim listovima, ispred njega je jezero u kojem se vidi njegov odraz, sve skupa užasno fotogenično. Kažu da je za vrijeme sunčanog dana nemoću gledati u njega bez sunčanih naočala. Mi nismo imali taj problem. Od samog hrama još je ljepši je park oko njega, priroda i biljke su nevjerovatni, nešto što čovjeka u potpunosti opusti i razoruža. Valjda je to taj Zen!

    Ginkaku-ji, Temple of the Silver Pavilion ili Srebrni paviljon

    Ginkaku-ji, Temple of the Silver Pavilion ili Srebrni paviljon

    Dalje idemo na sjeveroistok, u Ginkaku-ji ili Temple of the Silver Pavilion. Ginkaku-ji je napravio drugi član iste obitelji po uzoru na Kinkaku-ji. [pullquote-left]Teško je to opisati, dovoljno je reći da možeš sjediti sat vremena i buljiti u to a da ti ne bude dosadno.[/pullquote-left]Koliko god park oko Golden Paviliona bi lijep mislim da je ovaj još ljepši. U centralnom dijelu je šljunčano polje u kojem su ucrtane ravne linije sa jedne na drugu stranu, dijagonalno, a na kraju toga je kupa visine nekih 2 metra također od složenog bijelog šljunka. Teško je to opisati, dovoljno je reći da možeš sjediti sat vremena i buljiti u to a da ti ne bude dosadno. Ne znam kako to rade niti na čemu su dok rade, znam samo da izgleda fantastično. Iza tog polja sa čudesima od šljunka penjemo se uzbrdo nekim putićem iz bajke, tu se osjećaš kao da si dijete opet. Kamena staza sa onim okruglim pločama prirodnog izgleda, stepenice su sa ogradama od trske, ispod staze tu i tamo protekne potočić, okolo svega šuma od bambusa, zelena mahovina po zemlji i nisko drveće, samo sam čekao da na kraju dođem do kućice od čokolade, taj dio je ipak izostao. Eto, malo sam se raspekmezio, ali ako bi morao navesti dvije najljepše stvari koje sam vidio u Japanu to bi onda bila ova dva hrama.

    Izašli smo iz hrama, naravno, u neku shoping ulicu. Tu smo, još zaneseni zen prizorima kupili neku drvenu frulu. Što će nam – nemam pojma. Ali u tom trenutku nam se učinilo kao dobra ideja. Dakle sad imamo i frulu a izlazimo na Filozofski put. [pullquote-left]Pravu gejšu teško da ćete vidjeti, a ima ih još uvijek, nije da ih nema. Ono što ćete sigurno vidjeti je nekoliko amaterki koje se trude izgledati što je moguće vjerodostojnije i nekako pokušati unovčiti svoj trud.[/pullquote-left]To je staza uz kanal, duga nekih 2 kilometra, a ime je dobila po Kitaro Nishidi, profesoru Kyoto univerziteta koji je tuda svaki dan dan išao do posla. E sad on je bio poznati japanski filozof a navodno da su mu se sve njegove genijalne misli i zaključci javljali baš ovdje. Kasnije su i mnogi drugi filozofi, umjetnici, slikari, pisci… baš ovdje tražili svoju muzu. Valjda su je neki i pronašli. Kasnije je staza dobila ima “Filozofski put” i postala popularna i daleko dalje od samog Kyoto-a. Danas već ima svjetsku slavu pa su kuće koje se nalaze oko nje postigle astronomske cijene, e u tome već nema nikakve filozofije. Na stranu filozofiju ali kažu da je ovdje nevjerovatno lijepo u proljeće u vrijeme cvata trešnji. To nažalost nismo vidili, filozofirali jesmo malo, a frula je bila prva liga.

    Gion Corner, puste ulice pune crvenih lampiona

    Gion Corner, puste ulice pune crvenih lampiona

    Poslije filozofije idemo prema Gion Corneru. To je čuvena i izvorna četvrt gejši, stari dio grada u kojem su nekada živjele gejše, a danas uglavnom samo pokušavaju održati staru slavu. Pravu gejšu teško da ćete vidjeti, a ima ih još uvijek, nije da ih nema. Ono što ćete sigurno vidjeti je nekoliko amaterki koje se trude izgledati što je moguće vjerodostojnije i nekako pokušati unovčiti svoj trud. Ispred skoro svake kuće i danas su znakoviti crveni okrugli lampioni. Sve u svemu zanimljivo za posjetiti ali prilično pusto.

    Vraćamo se u hostel, vrijeme je za odmor uz pivo i počinak. A moram pohvalit hostel, odličan je, skroz je novi otvoren je u 4.mjesecu 2013, zove se Piece Hostel Kyoto a recenzije na booking.com i Trip Advisoru su bile odlične u vrijeme kada smo mi išli, skoro pa čista desetka. A tamo zanimljiva ekipa, sa svih strana svijeta.

    Pročitajte nastavak priče: Nara, grad muzej i 4000 srna

     

    CIJENE:

    Što… …i pošto
    Piece Hostel Kyoto 9200 JPY, dvije noći
    Fushimi-Inari-Taisha hram besplatno
    Kiyomizu-dera hram 300 JPY
    Kyoto Imperial Palace besplatno, obavezna rezervacija unaprijed
    Kinkaku-ji – Temple of the Golden Pavilion 400 JPY
    Ginkaku-ji – Temple of the Silver Pavilion 500 JPY

     

    GALERIJA:

    You may also like...

    1 Response

    1. HBW napisao:

      Fushimi Inari je mjesto koje bih rado još jednom posjetio. Kiyomizu-dera (kao i većinu ostalih najpoznatijih hramova u Kyotu) također ali obavezno ranije ujutro kad nisu velike gužve. Kyoto je jedino nezgodan navečer, nema nekih mjesta kamo se može otići – u geisha house stranci teško mogu ući, miyako odori – plesne priredbe se održavaju samo tokom cvjetanja trešanja. Može se otići u neki pachinko ili negdje isprobavati sake ili shochu : )

    Odgovori

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *