Nara 08.11.2013.

6. dan u Japanu (15. dan na putu).

Nara je bila prvi stalni glavni grad Japana od 710. do 794. i prvi je stalni grad države. Tada je zbog prevelikog utjecaja koji je budizam stekao nad državom prijestolnica premještena u Nagaoku na izuzetno kratki period od samo 10 godina. Poslije Nagaoke glavni grad postaje  Kyoto na više od 1000 godina da bi u 19.stoljeću to konačno postao Edo, današnji Tokio. Nara se nalazi manje-više na pola puta od Kyoto-a do Osake i pravi je muzej na otvorenom. Prepuna je povijesnih i budističkih kulturnih spomenika. Danas je, osim po kulturnim spomenicima poznata i po srnama koje slobodno šetaju po Nara Parku, ima ih više od 4000 i izuzetno su pitome i naučene na suživot sa ljudima.

Ujutro je odjava iz hostela, napuštamo Kyoto. Stižemo u Naru oko 9 sati sa JR rapid train-om iz Kyotoa, vlak košta 690 jena, stiže za 45 minuta. Sa stanice idemo ravno na istok, prema Nara Parku.

U glavnoj ulici koja vodi prema parku nailazimo na turistički ured, e tamam mjesto za uzet plan grada koji nam treba. Teta službenica u uredu nam detaljno objašnjava kako gdje stići, ucrtava nam u plan grada sve što je bitno, koliko što košta, čak i gdje možemo dobiti besplatan čaj. Vrhunska usluga, svaka čast na trudu. Predlaže nam da posjetimo poslije Todaiji hrama Nigatsudo Hall, kaže da je ta zgrada nepravedno zapostavljena od turista a da ju itekako vrijedi posjetit, plus ulaz je besplatan. Poslušat ćemo tetu.

Prvo što vidiš kad stigneš u Nara park su srne. Ima ih jako puno, na svakom koraku, uz svaku stazu pa i na cestama, znaju biti dosadne pa i agresivne ako skuže da imaš neku hranu.

Izgleda da su uvijek gladne a svugdje po parku možeš kupiti kekse za kojima su lude. Neka školarku na klupi pored nas gnjavile srne pa je podigla sendvič visoko iznad glave, mislila cura da je tako sigurna, al postoji i avijacija, iznebuha od gore doletjela vrana i otela joj ga iz ruke. Hehe, teško je ovdje sačuvati hranu za sebe, opasnost vreba sa svih strana. Srne su postale prave pametnice u suživotu sa ljudima, ulicu prelaze samo preko pješačkog prijelaza, pravo čudo, valjda su shvatile da je tako najsigurnije. Nekoliko dana ranije na Miyajimi, pričao sam već o tome, vidjeli smo jednu kako otvara vrata na restoranu.

Todaiji hram je glavna atrakcija u gradu pa smo njega i odabrali kao polaznu točku naše Nara turneje. Todaiji je hram iz 7.stoljeća i danas je najveća drvena građevina na svijetu. Nekada je bila još veća, u rekonstrukciji iz 17.stoljeća je smanjena na 2/3 originalne veličine. U hramu se nalazi najveći brončani Buda na svijetu 15 metara visok. Posebno su zanimljive statue čuvara hrama, izgledaju opasno i nalaze se sa bočnih strana Bude, i da mu želiš nauditi ove njuške bi te odvratile od nauma. U hramu jedan od nosećih stupova ima rupu na dnu, legenda kaže da se samo oni čistog srca mogu provući kroz nju, ili tako nešto. Djeca prođu bez problema, žene se provuku nekako, odrasli muškarci već teže. Da li to znači da muškarci i veliki ljudi nemaju čisto srce (?!) ne znam. Mi ipak nismo pokušali, sumnjamo da nam je srce čisto ali veliki je red, svi žele proći.

Nigatsudo Hall je nedaleko od Todaiji-a, istočno i malo uzbrdo, nalazi se na padini. Od gore je lijep pogled na Nara Park i grad. Hram svakako vrijedi posjetiti. Dalje se spuštamo na jug do Kasuga Taisha hrama. U hramu upravo obnavljaju krov, to je dugotrajan, skup ali zanimljiv postupak, kora japanskog čempresa slaže se u puno slojeva postupkom jednakim kao prije 1000 godina.. Cijeli posao traje godinama i taman kada završe krug mogu početi novi. Krov treba zamijeniti svakih 20-30 godina. Drvo čiju koru koriste je jako rijetko i sporo raste, samo najvažnije hramovi i palače mogu se pokrivati sa ovim. Oko hrama je veliki park i botanička bašta.

Na izlasku iz hrama kupujemo konačno kekse za srne, odmah su nas 3 beštije skužile a onda je već kasno za bježanje,

okruže te i ne puštaju dok imaš imalo hrane, malo su i agresivni, guraju te njuškama, mene je jedan i rogovima (ipak odrezanim) nabio u stražnjicu. Primijetili smo i gore napade, znaju se podići na zadnje noge a prednjima udaraju ljude, na sreću naše su bile u boljem raspoloženju. Odustaju tek kada im pokažeš prazne ruke, tada shvate da im više nisi zanimljiv.

Već pada noć, izgleda da je gotov „zvanični“ obilazak za danas, u muzej ipak nećemo stići, nemamo više vremena, vraćamo se prema gradu, idemo na večeru i na vlak za Osaku.

Pročitajte nastavak priče: Osaka, ekonomska moć, high-tech i neonska svjetla velegrada

 

CIJENE:

Što…	…i pošto
Vlak Kyoto – Nara	690 JPY
Todaiji hram	500 JPY
Nigatsudo Hall	besplatno
Kasuga Taisha hram	besplatno

 

GALERIJA: