Valencia – futuristički grad bogate povijesti

Valencia je treći grad po veličini u Španjolskoj i jedan od najvažnijih gradova ove zemlje. Grad je to burne prošlosti, nekoliko puta je prelazio iz ruku Maura u ruke kršćana i natrag. U gradu se navodno čuva sveti gral, kalež za koji mnogi vjeruju da je Isus pio iz njega na Posljednjoj večeri.
Mi smo u Valenciji završili slučajno, iz tog grada kreće naš avion put Buenos Airesa. Avio karte za Južnu Ameriku su bile izuzetno povoljne, open-jaw karta Valencia – Buenos Aires i Lima – Brisel nas je koštala svega 320€ po osobi. Ako se sjećate tu ponudu sam, naravno, objavio i na našim stranicama na ovom linku. Kada smo kupovali kartu mogli smo birati polazak iz Bilbao-a koji nije baš lako dostupan, iz Barcelone u kojoj smo već bili, iz Malage koja je ušla u najuži izbor ili iz Valencije koja je pobjedila. Ovaj grad nam je bila želja već neko vrijeme posjetiti ali iako smo već bili nekoliko puta u Španjolskoj u ovome gradu do sada nismo. Sada smo konačno stigli i ovdje a to je bio samo uvod u jedno dugo i nezaboravno putovanje u Južnu Ameriku.
FAKTOLOGIJA TRIPOLOGIE:
Zanimljive činjenice o Valenciji |
---|
Valencia ima 800.000 stanovnika, metropoliten područje grada preko 2.400.000 što ju čini trećim po veličini gradom u Španjolskoj. |
Ime je dobila po latinskoj riječi Valentia što znači “Snaga”. |
U katedrali Valencije se čuva sveti gral, kalež iz kojeg je navodno Isus pio na posljednjoj večeri. |
U zadnje vrijeme pojavila se ideja, začeta od strane gradonačelnika, da se grad preimenuje u “Grad svetog grala” kako bi privukao više turista. U skladu sa ovom idejom ide i prijedlog da se sveti gral prebaci iz katedrale na neko mjesto koje bi moglo primiti veći broj turista koji bi ga došli vidjeti. |
Najveći gradski park u Europi nalazi se u Valenciji. To je isušeno korito rijeke Turie. |
Valencia se smatra rodnim mjestom paelje (paella), tradicionalnog španjolskim jelom. Danas postoji više od 200 vrsta paelje. |
Mercado Central ili Centralna tržnica se smatra jednom od najstarijih u Europi koja je još uvijek u funkciji. |
U gradu su dva zvanična jezika, Španjolski i Valencijski što jedan od dijalekata Katalonskog jezika. |
Čuveni arhitekta Santiago Calatrava je porijeklom iz Valencije. Rodnom gradu se odužio projektirajući nevjerovatni City of Arts and Sciences. |
Trst-Brescia-Bergamo-Valencia 15.11.2014.
Nulti dan (1. dan na putu)
Znate onu noćnu moru kada ti je najvažnije ustati na vrijeme, baš onda kada ne smiješ kasniti pa ti se u snu javlja baš to kašnjenje, a onda na neku foru ta noćna mora se i obistini. Dobro je počelo, jutros smo se uspavali! Naša velika južnoamerička turneja počinje sa kašnjenjem.
Prevario nas je sat. Ili nije zvonio i smo ga samo poklopili. Ma lažem, zvonio je sigurno samo što se umornom čovjeku ne da ustati pa sve i da ga sto aviona čeka pred kućom. Koliko god sam se trudio da cijelo putovanje dobro isplaniram, posložim, sve rezerviram i budem spreman kao puška za siguran start na neku foru sve se opet svelo na rješavanje vatre u zadnji čas.

Koliko je stvari potrebno? Dva veilika backpack-a, jedan mali dnevni, fotoapart i kava – Start u Trstu
Ove godine prvi put smo se odlučili na putovanje krenuti busom iz Istre, do sada smo uvijek do Trsta dolazili autom koji bi ostavili tamo na duži period kod prijatelja koji bi nas onda prebacio do željezničke stanice. Ovaj put smo promijenili plan i odlučili ostaviti auto doma a na put krenuti busom. Bus put Trsta kreće u 6:55 pa je jasno kolika je trka bila kako bi ga uhvatili. No dobro, ipak smo stigli, evo nas sad u vlaku 9716 iz Trsta u Torino, naš cilj je Brescia. Putovanje je krenulo!
Do sada smo uvijek odlazili na Milano Centrale pa odatle busom do Bergamo aerodroma. Ovaj put smo, za promjenu, odlučili ići vlakom direktno u Bergamo preko Brescie. A tamo nas je dočekala kiša, uporna i dosadna, prava jesenska, ona koja te vrlo brzo pokvasi do gole kože. Imamo dobre kabanice ali ipak odustajemo od planiranog odlaska do Citta Alta, starog dijela Bergama u kojem još nikada nismo bili iako smo više puta prolazili kroz grad. Šteta, imamo 4 sata vremena do polaska aviona, mogli smo 2 provesti u starom gradu ali nebo ne dozvoljava. Odustajemo od nauma i sjedamo odmah na bus za aerodrom zanimljiva imena Orio al Serio i za 20-tak minuta i 2,2 € po osobi lakši stižemo na aerodrom.
***
Let je prošao dobro uz samo nešto više turbulencija u zoni oblaka i za 1:45 stigli smo u Valenciju.
U Valenciji, prema planu, doživjeti ćemo naše prvo airbnb iskustvo. Airbnb je najpoznatija platforma za iznajmljivanje privatnih stanova, djeluju u cijelom svijetu i pružaju jedan sasvim drugačiji doživljaj grada i lokalne sredine od onoga koji bi doživjeli u uglavnom sterilnim i od svijeta odvojenim hotelima. Već smo detaljno pisali o Airbnb-u, više o tome pročitajte u našem članku a možete ostvariti i znatan popust registrirate li se putem našeg linka.
Stan sam rezervirao u samom centru, u starom gradu. Angela, naš domaćin, nije nažalost danas u gradu, poslala je svojeg prijatelja Vincentea da nas dočeka.
Simpatičan je Vincente pruža ruku u stilu “give me five”, kao neki tinejdžer što izgleda pomalo čudno jer je čovjek u poodmaklim godinama. C. je dobila i pusu, i na dolasku i na odlasku. Tako Španjolci rade, vole se ljubiti, i sa poznatima i sa nepoznatima. Vjerovatno bih i ja dobio isto da nisam odmah balkanski pružio ruku i zadržao distancu. Do stana imamo desetak minuta hoda, Vincente gotovo da i ne govori ništa engleskog pa je komunikacija svedena na minimum, tek pokoja riječ i potez rukom ili nogom.
Stan i nije baš onakav kako izgleda na slikama, prilično je zapušten i nije baš čist niti uredan. U njemu je namještaj prilično rustikalan i očito da je svoje najbolje dane davno proživio. Zidovi vape za krečenjem a podovi za obnovom. Sa druge strane lokacija je sjajna, terasa je predivna sa lijepim pogledom na stare, uske ulice grada, na brojne terase kafića pune ljudi i života, sam izgled stana brzo pada u drugi plan.
Već je skoro ponoć a ulice su pune ljudi, uglavnom mladih, na sve strane osjeti se neka dobra vibra. Subota je večer. To je uvijek lijepo vidjeti u Španjolskoj, nikada nije kasno za život i kafići rade do kasno u noć. Još kada uzmete u obzir da je već polovica 11.mjeseca i da se još uvijek može komotno sjediti na otvorenom cijeli doživljaj grada dobiva na težini.
Valencia 16.11.2014.
Barrio del Carmen, maraton, Turia, City of Arts and Sciences, Playa la Malvarrosa…
1. dan u Valenciji (2. dan na putu)
Valencia je lijep grad, ima onaj pravi španjolsko-mediteranski štih. Stan nam se nalazi, kao što rekoh, u povijesnom centru Barrio del Carmen, lokacija je idealna samo što smo imali vječitih problema nabosti našu ulicu pri povratku iz grada. Ulica je mala i do nje treba doći nekim čudnim krivinama i skretanjima što nije nimalo lako.
Danas se održava maraton u Valenciji. Sasvim slučajno se događaj poklopio sa našom posjetom, niti je planirano niti sam znao da će maratona biti dok se nisam sudario sa njim. To je dobra vijest, grad je pun ljudi i nekako odiše svečanom, sportskom atmosferom.
Detaljan plan za obilazak grada nismo imali. Pored svih planova oko Južne Amerike i tone prikupljenog materijala za svaki grad koji ćemo posjetiti Valencia je ostala uskraćena za svoj dio kolača. Nema veze, ponekad je tako i bolje, pustit ćemo grad da nas iznenadi i vodi svojim putem.
Prvo idemo u zgradu naziva Llotja de la Seda, po engleski bi rekli Stock exchange ili po naški Loža svile. Prelijepa je to gotička zgrada koja je nekada imala praktičnu funkciju u skladu sa svojim imenom a danas predstavlja samo turističku atrakciju i plijeni pažnju svojom izuzetnom očuvanošću i ljepotom. Dovoljno je reći da se zgrada nalazi na UNESCO popisu svjetske kulturne baštine. Danas imamo sreće jer je čak i podrum ispod zgrade otvoren za posjetitelje, mislim da to inače nije slučaj.
Stock exchange nam se svidio, nakon njega na red su došle brojne crkve po starom gradskom jezgru.
Tu smo se malo izgubili, u kojem smjeru bi trebali ići, pa smo se vratili do glavnog gradskog trga Plaça de l’ajuntament kako bi uzeli plan grada u turističkom uredu. Onda natrag na Turiu, pa preko nje u prelijepi kraljevski vrt – Jardines del Real o Viveros. U njemu postoji i mali zoo vrt sa nekoliko kaveza sa papagajima. I ima besplatan wi-fi u parku.
Rijeka Turia u stvari više i nije rijeka, nedostaje joj voda da bi nosila to ime. Dugo je prolazila voda tuda a onda su, nakon jedne katastrofalne poplave, u prošlom stoljeću odlučili je premjestiti. Posljedice?
Do mora se mora hodati kilometrima, na trenutke od sveg tog zelenila zaboravite da se uopće nalazite u velikom gradu. Šetnja nam ne predstavlja nikakav problem, korito je toliko široko i lijepo te puno ljudi i aktivnosti da predstavlja pravo zadovoljstvo hodati po njemu. I tako se zamislite i odlutate u neke druge krajeve, u neka druga vremena kad naletite na Gulivera. Sad cijela priča postaje i bajkovita. Stvarno, usred korita Španjolci su postavili veliku, ogromnu, skulpturu džina Gulivera kako leži na zemlji. Kompleks predstavlja zabavni park za djecu, hm, ne samo djecu, i mi smo se penjali na gosn Gulivera pa se spuštali brojnim toboganima uklopljenim u njegovo odijelo ili kosu. Dijete u nama je bilo zadovoljno.
U koritu gotovo da nema nikakvih građevina, izuzetak predstavlja samo poznato djelo čuvenog arhitekte Calatrave – City of Arts and Sciences, kompleks javnih građevina jako čudnog i kontraverznog dizajna. Nekome je to sve skupa prelijepo, nekome je ružno. Ja sam osobno negdje između. Sve to skupa mi je malo previše kičasto, neozbiljno, očito preskupo i nepraktično. Ali sa druge strane tako nešto nećete pronaći nigdje na svijetu pa uživajte u apstraktnom prizoru.
Izlazak na more bio je veliko iznenađenje. Odjednom se nađete pred ogroooomnom plažom, veliko prostranstvo prostora od čistog, sitnog pijeska dijeli vas od mora.
No dobro, što se ja toliko zamišljam oko plaže i rive, ono što je bitno u ovom trenutku je da se čovjek može izuti nakon cjelodnevnog hodanja i prošetati po mekanom, još uvijek toplom pijesku. Dojam samo malo kvari vjetar kojeg ovdje, rekao bih, uvijek ima te diže stalno lagani pijesak u zrak. Ne bi vjetar toliko smetao da nas nije spriječio da otvorimo već spremne pive iz ruksaka i popijemo ih uz more. Pijesak u pivu nikako nije poželjan sastojak, da nam zvoni po zubima nam baš i ne treba. I eto nas nakon 15-tak minuta hoda stigli smo i do vode. More je još uvijek toplo, rekao bih toplije nego kod nas i godi u njemu pokvasiti noge.
Krajnje je vrijeme za popiti nešto pa se vraćamo prema rivi ili kako se to već zove u Valenciji. Tamo, na samom početku plaže neki je umjetnik napravio pješčanu skulpturu u prirodnoj veličini. Neki religiozan motiv, rekao bih 12 apostola ali ih ima 14 tako da to pada u vodu (a voda je daleko). Sjajno je to napravio, svaka čast majstore, dajem mu par kovanica i uz njegovu dozvolu slikam skulpturu.
Za kraj dana smo u povratku prema gradu otišli do stadiona Valencie. Imam običaj u gradovima koje posjetim obići i njihove stadione, pogotovo ako su značajni za nogomet, a nema puno značajnijih od onih koje možete vidjeti u Španjolskoj. Moram se pohvaliti da sam od španjolskih stadiona vidio onaj Barcelone i Real Madrida iznutra, a Atletico Madrida i Seville izvana. Tako će biti i sa ovim, unutra se ne može. Već je kasno pa je isključena svaka mogućnost ulaska na stadion ipak i krug oko njega i nekoliko slika će me zadovoljiti.
Vraćamo se u centar na večeru. Ubrzo idemo i natrag u stan, treba još spremiti stvari, rano ujutro čeka nas let na drugu stranu svijeta. Adio Europo – hola Buenos Aires!
Želite li sa nama u Južnu Ameriku? U sljedećem nastavku vas vodimo u Buenos Aires ➥.
CIJENE:
Što… | …i pošto |
---|---|
Vlak Trst – Brescia | 52,7 EUR, za dvije osobe |
Transfer, bus Beragmo – Orio al Serio aerodrom | 2,2 EUR, po osobi |
Ryanair Bergamo – Valencia | 26 EUR, po osobi |
Iberia, avio karta Valencia – Buenos Aires, Lima – Brisel | 323 EUR, po osobi |
Llotja de la Seda | 2 EUR, nedjeljom besplatno |
GALERIJA:
Hrvoje Pavačić Stjepan Tadić