Peking 17.11.2013.

Ljetna Palača i Beijing Zoo

9. dan u Kini (24. dan na putu).

Svanuo je i naš posljednji dan u Pekingu i posljednji dan na putovanju uopće. Šmrc! Sutra putujemo doma. Nismo još ni otišli a već mi je žao. Koliko god bili umorni, koliko god stanjili novčanike, koliko god poželjeli i topli dom oboje se slažemo, mogli bi još mjesecima ovako putovati. Nije nam dosta i nikad neće biti.

Što nam je ostalo za posljednji dan u Pekingu? Pod must see i neispunjeno do sada je svakako Summer Palace iliti Ljetna Palača a željeli smo i u zoo vidjeti pande. Pa neka bude tako. Našom vjernom dvojkom idemo do Xizhimena gdje presjedamo na 4-ku, novoizgrađenu liniju do Beigongmena što je već pred samim ulazom u Ljetnu Palaču. Palača se nalazi između 4-og i 5-og ringa oko Pekinga, dakle poprilično je daleko od centra grada ali i dalje u gradu.

Ljetna Palača je ogroman prostor koji je služio kao carsko odmaralište još od 12.stoljeća kada je prvi car došao ovdje. Ipak izgradnja same palače počela je u 18.stoljeću. Park se satoji od dva glavna dijela, jezera Kunming i Longevity brda. Samo jezero zauzima većinu prostora parka, bilo je veliko i kao prirodno a naknadno je još prošireno i preoblikovano prema carevoj želji kako bi što više sličilo na West Lake, danas najomiljenijem kineskom jezeru a nekad također carskom jezeru iz starog glavnog grada Hangzhou-a.

Najzaslužnija za današnji izgled palače je omražena carica Cixi koja je vladala dugih 47 godina Kinom sve do smrti 1908.

Mnogi je smatraju i osobom koja je uništila kinesko carstvo, najviše svojim despotskim vladanjem i ogromnom osobnom rastrošnošću. Kinesko carstvo je prestalo postojati samo 3 godine nakon njene smrti. Dovoljno je reći da je državni novac koji je bio namijenjen za obnovu kineske ratne mornarice potrošila uglavnom na uređenje Ljetne palače. Da bi ironija i ludost bila veća, mramorni brod koji se i danas nalazi u Kunming jezeru je napravljen od tog novca a po njenoj želji. Samo šest godina nakon toga Kina je poražena od Japana u prvom Sino-Japanskom ratu, najvjerovatnije upravo zbog loše mornarice.

Palača je bila ozbiljno oštećena u dva navrata, prvi put 1860. nakon Anglo-Francuske invazije kada su je strane trupe zapalile, a drugi put 1900. za vrijeme Bokserskog Ustanka. Oba puta je bila obnovljena. Za javnost je otvorena od 1924. a od 1998. je na UNESCO listi zaštićene svjetske kulturne baštine.

Dakle stigli smo u palaču, ulaz je od 10 do 20 juana u svaku

pojedinu atrakciju ili 50 juana kombinirana karta za sve. Kombiniranu smo i uzeli, isplati se a i želimo vidjeti sve. Odmah na istočnom ulazu gdje smo ušli prvo na što naletite je Hall of Benevolence and Longevity, prva u nizu palača koje ćemo vidjeti. Odmah sa desne strane je Wenchang galerija, prva u nizu galerija i muzeja same palače. Unutra slike, porculan, žad, zlato i slične tričarije iz palače.

Na obalu smo izbili kod tornja Tower of Literary Prosperity, tu je sjajan pogled na Kunming jezero i na suprotnu stranu gdje se nalazi glavna palača. Na jezeru su brojni čamci kojima se možete provozati, ako ste u odgovarajućem društvu idealno za furanje romantike. Ali danas ipak nije dan za to, vjetrovito kao i jučer na Kineskom zidu pogotovo kada izađete na čistinu kao što je jezero. Vjetar je hladan i neprijatan. Ipak i po ovakvom danu ljudi ima dovoljno, nije velika gužva osim oko glavnih atrakcija ali šetača je na svakom koraku vrlo vjerovatno jer je bila nedjelja.

Teško je sada sjetit se svih tih poetičnih imena palača a ima ih nebrojeno. Probat ću ukratko, kretali smo se prema sjeveru uz obalu jezera. Moram izdvojiti Garden of Virtue and Harmony, mjesto gdje su izvodili predstave za caricu Cixi. To je u biti jedno izuzetno otmjeno kazalište, sama carica bila je u posebnoj zgradi odmah prekoputa bine koja se nalazila u drugoj zgradi, između je dvorište, a sa bočnih strana u trećim zgradama otmjene lođe za visoke goste sa stolom i 3 stolice. Sve zgrade u kompleksu kazališta su prelijepe, boje na stupovima i stropovima su jako intenzivne i bodu oči svojim šarenilom ali na dobar način. Dojam pojačava muzičar bubnjar koji je baš u tom trenutku imao svoju točku.

Iz kazališta smo se popeli na Longevity Hill, na vrh brda iznad glavne palače sve do hrama Tower of Buddhist Incense. Ovdje već ima gužve. Ispred hrama jedan mladi Kinez izrađuje razne životinje od trave. Nevjerovatno je što sve uspijeva napraviti od par vlasi trave, leptire, skakavce, stonoge, zmajeve… Ne dozvoljava da se snima niti slika. Kupili smo jednog skakavca, veličine desetak centimetara koji visi na vlasi tvrđe trave od 30-tak. Najveći problem nam je bio kako ćemo to donijeti doma ali na kraju je ipak preživio cijeli put bez da se polomio. I danas nam ukrašava sobu, promijenio je boju kako se trava osušila ali je neuništiv.

Sa brda je odličan pogled na cijelu palaču, Kunming jezero i Peking u daljini. Iz hrama se spuštamo brojnim stepenicama također oslikanih intenzivnim bojama do Hall of Dispelling Clouds, glavnu građevinu cijele palače i izlazimo natrag na jezero. Tu je najveća gužva pored Glowing Clouds and Holy Land Archway, velikih vrata koja označavaju ulazak u palaču a gužvu stvaraju vođene turističke grupe koje se ovdje očito okupljaju. Dalje idemo uz jezero dugim koridorom, treba li reći, ručno oslikanim, krećemo se prema mramornom brodu.

Brod je lijep ali i dalje izgleda suludo toliki novac utući na nešto što nema nikakve svrhe. Sjećate se priče, brod je carica Cixi napravila novcem namijenjenim za obnovu kineske mornarice. Mornarica je propala a ovaj spomenik ludosti i dalje stoji na istom mjestu i sjaji se na podnevnom suncu.

Opet se penjemo u brdo, ovaj put sa druge strane Longevity-ja, tu nam je posljednji cilj obilaska Ljetne Palače – Suzhou Street. Suzhou Street je još jedno mjesto u palači kojoj je jedina svrha da bude lijepo i razonodi dokone careve za lijepog dana. To što se zove „street“ nema nikakve veze sa ulicom, to je kanal oko kojega su male idilične kućice u kineskom stilu, preko kanala još jedan lijepi kameni most, a na kanalu brojni čamci sa kojima možete otploviti sve do Kunming jezera. Ovaj dio palače nas nije posebno impresionirao, moguće zato što je već bila poodmakla jesen i na kanalu su bili samo sasušeni smeđi ostaci lopoča koji vjerovatno ljeti daju jedan poseban život ovom mjestu.

Na jesen je izgledalo malo sumorno i nezavršeno. Nema ni ljudi, rijetki su ovdje. Kućice oko kanala nisu baš u najboljem izdanju, za razliku od glavne palače ovdje su boje izblijedile i vidi se da željno čekaju trenutak svoje obnove. U kućicama poneki restoran ili trgovina, u otvorenima se unutra osoblje dosađuje a većina je zatvorena. Ovo je definitivno mjesto koje živi samo ljeti, da nismo ulaz imali uključen u kombiniranoj karti sigurno se Suzhou Street ne bi isplatilo posjetiti.

Iz Suzhou Street-a penjemo se do još jednog hrama – Four Great Regions. Kod hrama čudna scena, ima tamo jedna trgovina suvenirima koju smo

posjetili, a par minuta kasnije vidimo ženu kako trči prema grmlju, iza nje žena iz trgovine, pa za njima dva čuvara… Biće da je žena nešto maznula – neuspješno. Uvukla se među grmlje iza zgrade toaleta a mi je baš gledamo kako baca nešto na zemlju. Fakat je prozirna, iz aviona se vidjelo što radi, naravno da su ju odmah uhvatili a stvari su pokupili, nju pod ruku i odvedoše je. Al’ ženi i dalje kao nije jasno, k’o fol zbunjena faca, kao ne kuži zašto je vode.

Ljetna palača je lijepo mjesto za provesti nedjeljno popodne, domaći ljudi sigurno dolaze ovdje radi odmora i relaksacije. Mi se kao turisti nismo toliko relaksirali već smo se više divili ljepotama palače. Stvarno je nevjerovatno koliko je truda uloženo u gradnju svega ovoga i koliko je vremena i ljudi trebalo da se ovo oslika na način na koji je oslikano. Pitam se koliko im vremena treba danas da samo obnove već postojeće slike.

Odmah iza Suzhou Street-a smo i izašli iz palače. Hvatamo 4-ku za povratak. Par stanica kasnije silazimo ne Beijing Zoo stanici a cilj nam je istoimena atrakcija. Idemo ponajviše vidjeti tromog crno-bijelog medu zvanog panda. Nismo još nikad vidjeli uživo pandu a nije da se čovjeku često i pruža prilika, ova vrsta je jako rijetka.

Beijing Zoo je, naravno, jedan od najvećih u Kini i sa najvećim brojem vrsta i životinja. Ima preko 450 kopnenih vrsta životinja i preko 500 morskih. Akvarij u zoološkom je najveći u kopnenom dijelu svijeta. Mi naravno nećemo vidjeti puno od svih tih životinja, skoro je 4 a zoološki radi do 5 sati jer zimsko je doba pa se zatvara ranije. Ulaz košta simboličnih 10 juana a u kombinaciji sa pandama 15.

Prostor za pande je stvarno ogroman, veličine je 10000 m2 i podijeljen je u nekoliko prostorija. Valjda moraju nekako i iz nekih razloga podijeliti životinje. Cijeli prostor sa životinjama je iza staklenog zida, posjetitelji ih mogu nesmetano gledati sa ove strane stakla. Prostor za posjetitelje je isto tako velik i nakrcan trgovinama suvenirima i plišanim pandama. Na sve strane pišu upozorenja da se ne uznemiravaju životinje i da se nikako ne lupa po staklu. Ono što mi se nije svidjelo jest da su ljudi naravno baš uporno lupali po staklu. Ne može se neke naučiti baš ništa. Isto kao što u muzejima imaju neugodnu naviku da se uvijek rukama naslanjaju na staklo, packaju po njemu i ostavljaju svoje otiske, tako i ovdje ne mogu prestati kuckati.

Pandama je taman bilo vrijeme za večeru.

Životinje su užasno trome i usporene, kakve već jesu, uglavnom se izležavaju a kada se i krenu prebaciti par koraka dalje to traje li traje. Onda se opet zavale na pod, uzmu granu eukaliptusa i žvaču jednako sporo. Nema žurbe u njihovim životima. Simpatične su i podsjećaju na djetinjstvo, sve misliš da je medo igračka a onda se pomakne.

Svuda po zoološkom imaju brončane skulpture životinja, to mi se svidjelo, stvarno izgledaju realistično i živo. Ovdje vuk, tamo neki majmun, pa kornjača koja upravo izlazi iz jajeta, pa nasukani brod a oko njega pingvini, pa majmuni u svim mogućim pozama… A imaju i skulpturu sibirskog tigra veliku kao zgrada, ogroman je.

Ostalo nam je još nekih pola sata do zatvaranja, životinje su taman u večeri i noć se polako spušta. Bude tu i tamo i čudnih krikova i zvukova kakvih već bude u zoološkim vrtovima a koji u čovjeku bude neki iskonski strah. Obišli smo još kavez sa majmunima, on je također ogroman i ima na desetine majmuna, pa i malih beba, vidjeli smo i polarnog medvjeda, dotrčao je do stakla gdje smo stajali brzinom da ti se zaledi krv u žilama, nije baš čist, krzno mu je više prljavo nego bijelo. Još u prolazu slonove, neke afričke antilope sa dugačkim ravnim rogovima, zebre, još nekih majmuna sa ružnom njuškom… i nemam pojma. Dosta je zoo-a.

Idemo na večeru odmah pored zoološkog. Već u večer se vraćamo u grad, imamo posljednji obilazak, želimo da upijemo još malo Pekinga, tko zna koliko će proći do sljedećeg susreta.

 

Peking 18.11.2013.

Dan odlaska iz Pekinga i povratka u Europu

10. dan u Kini (25. dan na putu).

Stigao je i dan za odlazak. Vrijeme je da se putuje doma, a šta da se radi morao je doći i taj dan. Let nam polazi sa terminala 3 na Capital International aerodromu u 13:55, tlo ćemo ponovno dotaknuti 11 sati kasnije u Milanu po srednjeeuropskom vremenu.

Skupljamo stvari po sobi, nakupilo se tih sitnica koliko ‘ćeš. Sve misliš da nisi ništa kupio a odjednom stvari k’o u priči.

Došli smo sa dva velika backpack ruksaka, nazad vraćamo njih nafilane do puknuća plus još tri nova mala ruksaka. To se pokazalo kao odlična kombinacija, veliki ruksak na leđa i mali od naprijed. Balans je puno bolji, lakše je nositi, jedino je malo problem sa hodanjem pogotovo kada silaziš niz stepenice pa ne vidiš kuda hodaš. Veliko otkriće nam je bilo kada smo skužili da imamo pravo nositi dvije torbe po osobi u avion plus još jedna mala kao cabin bag. Kada smo krenuli mislili smo da imamo pravo na samo jednu torbu od 23 kg kako je već pisalo u općim uvjetima a tek smo kasnije usput detaljnije pročitali avio kartu, kad ono tamo piše dvije od 23 kg pa smo se mogli komotno raspištoljiti.

Silazimo dole na recepciju natovareni kao mazge. Check-out obavljamo brzo, dobijamo natrag naših 200 juana depozita. I što sad s tim?! To je problem sa depozitom – dobiješ ga na odlasku kada ti više ne treba. Yikatong smo još sinoć vratili i tu smo dobili 2 puta po 20 i kusur juana. Sad imamo gotovo 300 juana a nemamo ih više gdje potrošiti. Na odlasku ruta je ista kao i na dolasku samo naravno u obrnutom smjeru, dvojkom do Dongzhimena pa na Airport Express do aerodroma.

Check-in obavljamo relativno brzo. Prijavljujemo se i u klub za skupljanje milja, Phoenix miles. Hajd kada već imamo tih milja neka budu i zapisane a vidit ćemo hoće li biti ikakve koristi od toga. Riješili smo se svih ruksaka na check-inu, odoše oni svojim putem, sa nama je ostao samo jedan mali koji nosimo u avion. Imamo još dosta vremena, barem smo mislili tako, obilazimo malo trgovine pa idemo prema terminalu. Opet sjedamo na onaj njihov vlak koji vozi unutar aerodroma jer nema drugog načina da stigneš na, čini se, kilometrima udaljen terminal.

Prošli smo security check i ušli u duty free shop zonu. Nažalost nisam ovdje našao cigarete Long life koje sam vidio u Šangaju. Kupio sam Double Happines, za simboličnih 52 juana, dobro će doći za podijeliti prijateljima pušačima. Ostalo nam je još love koju moramo potrošiti, a ne kupuje nam se ništa kad vidimo da su ovdje cijene astronomske u odnosu na one u gradu. Još par gluposti uzimamo a najveća među njima je kutijica od par grama čaja za 60 juana, oprilike cijena kao da je zlato u pitanju. Ajme u gradu smo se mogli napiti za taj novac.

Minut po minut i nekako smo potrošili previše vremena. Kasno smo skužili smo da je vrijeme prije zatvaranja gate-a opasno ušlo u crveno. Pružamo korak prema našem gate-u, već nas malo hvata panika koju pojačava žena na terminalu koja viče „Milano, Milano, last call, hurry up!“.

Uh, para nam ide na uši kada smo vidjeli da smo pored gate-a 31, naš je 57, a između dva ima barem 100 metara. Da li je moguće?! Prema jednostavnoj računici do našeg gate-a nam je onda preostalo oko 2,5 km u beskrajno dugom hodniku. Trk prebacujemo u najbrži mogući mod ali svejedno ne čini se dovoljnim. A onda, hvala bogu, nekim čudom nema nekih 15-ak gate-ova, nisu svi po redu. Na svu sreću stigli smo. First class kombi čeka na nas, zadnji smo mi ušli u njega. Ovo je strašno, koliko god da sam sebi puta obećao da neću više nikad kasniti jednostavno je jače od mene. Tu sam nepopravljiv. A trčao sam puno puta u životu ali skoro pa uvijek nekako ipak stizao na vrijeme. Tako bi i ovaj put. Amen!

Kombi je prva liga, kožna sjedala, superširoka mjesta, razni gumbići, baš je za prvu klasu. Eto da smo stigli na vrijeme valjda bi nas prebacili nekim velikim busom, a za one koji kasne prvoklasan tretman. No vožnja je svejedno prekratka da bi se stiglo uživati u njoj. Ušli smo u avion ali ne kao posljednji, na nogama prestigli smo neke naše suputnike iz kombija. Hehe, nije najveća sramota na nama.

Let je bio u redu, sve pod kontrolom i ustaljenim tempom, jedeš, spavaš, gledaš film, gledaš gdje si, jedeš, spavaš… Jedina razlika je što smo ovaj put cijeli let bili u danu, non-stop smo bježali ispred sunca i nije nas stigao mrak sve do Milana. Iz tog razloga smo morali navući zaslone na prozore što nas je uskratilo za pogled van.

U Milano Malpensa slijećemo točno na vrijeme, 18:00. Odmah hvatamo bus za Milano Centrale, glavnu željezničku stanicu u gradu. Tu imamo već kupljenu kartu za Veneciju tj. novi dio grada – Mestre. Talijanska željeznica Trenitalia je super, ako kupiš karte po mjesec-dva unaprijed možeš ih naći već za 9€. Ove naše su upravo takve.

Putem više nema iznenađenja, spavanje, presjedanje u Mestre-u, pa vlak za Trst. Jedino ispred Monfalcone-a moramo u bus jer rade nešto na pruzi, to nas je kondukter odmah obavijestio čim smo ušli u vlak. U Trst stižemo na vrijeme po redu vožnje, u 2:25 noću. Čeka nas prijatelj kod kojega smo sve ove dane pustili auto u Trstu, Daniele grazie još jednom. Još koji kilometar i eto nas doma, Istra bajna. Legao sam spavati u 4 ujutro nakon što sam prešao sa jedne strane kugle na drugu, a sutra je utorak, radni dan, valja ići na posao.

Do nekog sljedećeg putovanja.

 

CIJENE:

Što…	…i pošto
Summer Palace	50 CNY kombinirana ulaznica za sve
Beijing Zoo	10 CNY samo ulaz, 15 CNY u kombinaciji sa pandama
Box cigareta Double Happines u duty free shopu	52 CNY

 

GALERIJA: