Brisel kao i cijela Belgija je dugo bio mjesto miješanja germanskih naroda na sjeveru i romanskih na jugu što je dovelo do posebnog koktela kultura, običaja i jezika koji naseljavaju ovaj prostor. Tome Brisel može zahvaliti svoju dugotrajnu kozmopolitsku orijentaciju što je možda i najzaslužnije da je Brisel danas takoreći glavni grad cijele Europske Unije.

Brisel je dvojezičan grad i ravnopravno se koriste francuski i nizozemski (flamanski) jezik, na svim natpisima i imenima ulica sresti ćete oba ova jezika. Da stvar bude kompliciranija Brisel je u potpunosti okružen flamanskim govornim područjem, francuski je dominantan na jugu, dok se u nekim dijelovima koristi i njemački koji je treći službeni jezik Belgije. Sve u svemu jedna komplicirana situacija ali to je samo belgijska prednost, nikako nedostatak.

Brisel je postao glavni grad Belgije tek u 19.stoljeću. Nažalost činom proglašenja mnogi stari dijelovi grada bili su porušeni kako bi se dobio prostor za nove državne zgrade i ministarstva izgrađene između 1880. i 1980. godine. Želite li vidjeti pravi duh stare Belgije to ćete prije pronaći u manjim gradovima kao što su Antwerpen, Bruges, Ghent, ili Leuven.

FAKTOLOGIJA TRIPOLOGIE:

Zanimljive činjenice o Briselu
Brisel kao grad je nastao u 13. stoljeću. Glavni grad Belgije postao je tek u 19. stoljeću.
Brisel je dom oko 40.000 zaposlenika u EU institucijama, oko 4.000 zaposlenika u NATO-u, uz to u gradu se nalazi 300 stalnih reprezentacija, lobija, ambasada i novinarskih korporacija. Rezultat svega je da oko 27% stanovnika Brisela uopće nisu belgijski državljani.
Manneken Pis je najpoznatiji kip u Briselu. Iako velik svega 61 cm postao je planetarno poznat a bio je više puta ukraden od kada je postavljen prvi put u 15. stoljeću. Kip često oblače u različite kostime, najčešće povodom proslave državnih praznika ili lokalnih događaja.
Atomium je izgrađen za Expo izložbu 1958. godine i ostao je do danas najpoznatiji landmark Brisela. Predstavlja uvećan model atoma željeza a simbolizira atomsko doba koje je tada bilo u punom zamahu. Atomium je visok 102 metra, sastoji se od 9 kugli promjera 20 metara i moguće ih je obići iznutra.
Nemo 33 dugo je bio najdublji zatvoreni bazen u svijetu sa svojih 35 metara dubine. 2014. nadmašio ga je novi bazen otvoren u talijanskoj Padovi sa 40 metara dubine.
Palais de Justice / Justitiepaleis ili Palača Pravde je najveća građevina izgrađena u svijetu u 19. stoljeću i do dan-danas je najveća zgrada suda u svijetu. Dimenzije zgrade su 150 sa 160 metara, ima 26.000 m2 a danas je pod zaštitom UNESCO-a. Na kraju 2. svjetskog rata pri povlačenju Nijemci su pokušali uništiti zgradu, zapalili su je i teško je oštećena, čak se i kupola urušila a nakon rata je obnovljena.
Pomfrit poznat kao French Fries je unatoč svome imenu nastao u Briselu.
Briselski aerodrom je mjesto sa najviše prodane čokolade na svijetu.
Brisel ima 138 restorana po kvadratnoj milji. Također i najgušći broj restorana označenih Michelin zvjezdicama.
Glumica Audrey Hepburn je rođena u Briselu. Također i Jaen-Claude Van Damme.
U Belgiji postoje 3 službena jezika, francuski, flamanski (nizozemski) i njemački. U Briselu većina govori francuski jezik no svi natpisi su dvojezični zajedno s flamanskim.
Belgija je dom brojnih brendova piva i čokolade. U Briselu je moguće pronaći preko 800 pivskih brendova. U Belgiji se proizvodi 22 kg čokolade po glavi stanovnika.
Belgija ima najviše zamkova na svijetu u odnosu na svoju veličinu.
Belgija ima najgušću mrežu željezničkih pruga na svijetu.
U Belgiji je glasanje na izborima obavezno. Jedna je od prvih zemalja u svijetu koja je imala žene u parlamentu, počevši od 1921. godine. Eutanazija je legalna od 2002. a gey brakovi od 2003. godine. U Belgiji je najviše novih državljanstava u odnosu na broj stanovnika a 15% populacije su imigranti.
Belgijanci popiju oko 150 litara piva godišnje po stanovniku.
Prvi europski casino “la Redoute” je otvoren 1763. u Belgiji.
Saksofon je nastao u belgijskom gradu Dinanti 1840. godine, autor je Adolphe Sax.

Brisel 13.12.2014.

Povratak u Europu

1. dan u Belgiji (29. dan na putu)

Sjediš, pa ustaneš, odeš u wc pa se vratiš jer dalje ne možeš otići, pa opet sjediš…ako imaš sreće i letiš boljom kompanijom i avionom ispred sebe ćeš imati svoj vlastiti mali ekran poznatiji kao IFE (in-flight entertainment) pa ćeš moći na njemu vrtjeti filmove, muziku, igrice ili meni omiljeno buljit u točku na karti koja se sporo pomiče a koja predstavlja tvoj avion u bespuću svijeta, brzina kojom ide, na kojoj visini i kolika je temperatura vani…nažalost mi nismo bili te sreće ovaj put, za razliku od onoga na putu u Južnu Ameriku ovaj to nije imao…pa se okreneš i spavaš, jedeš, gledaš film, spavaš, jedeš… Što li čovjek može raditi zatvoren u malom prostoru skoro pa 12 sati?!

Nisam očito fan dugih letova. Ne znam da li je itko! Da stvar bude gora pušači smo a u avionu pušenja nema. Let je bio noćni, krenuli smo iz Lime točno na vrijeme u 21:05, letimo prema sjevero-istoku, u Madrid bi trebali sletjeti u 14:40 po lokalnom vremenu i odmah krećemo dalje u Brisel. Putovanje konačno završavamo tek u 18:20, dakle cijelo putovanje neće biti 12 sati nego preko 15. Previše je to za moje strpljenje.

Negdje pred kraj puta dobili smo nenadane goste, dvije male curice, očito sestre od nekih 4-5 godina, C. se počela igrati s njima a ove su to objeručke prihvatile.

Uskoro je moja mala bilježnica u koju pišem kratke redove onoga što će kasnije postati ovaj putopis pred vama bile dobrim dijelovima išarana s njihovim crtežima. Slatke su klinke i dobro su došle malo za razonodu no djeca su naspavana i trenutno hiperaktivna pa nakon nekog vremena počnu biti naporna a mama sretna da ih se malo riješi ne pokazuje namjeru da ih dozove natrag.

U Madrid smo sletjeli na vrijeme a do sljedećeg leta za Brisel imamo samo nešto više od sat vremena, čini se dovoljno no svi vi koji se ikad bili na Madrid Barajas aerodromu znate koliko je to čudovište od aerodroma veliko. Našetali smo se dobro dok smo uspjeli naći naš gate, više od pola sata hoda nam je trebalo da prođemo kroz cijeli taj labirint hodnika i prolaza i stigli smo takoreći u zadnji čas za ukrcaj.

Iako se nalazimo još uvijek više od 1.000 kilometara od kuće i od povratka nas dijeli još nekoliko dana osjećaj doma već se osjeća. Dobro se vratiti u Europu, nedostajala nam je, nakon mjesec dana izbivanja dobar je osjećaj vidjeti ju opet. 🙂

U Brisel smo stigli već u noć. Na sjevernoj polutci zima je u punom jeku i dani su vrlo kratki. Već na aerodromu imamo važan posao za obaviti. Od Ryanaira smo dobili email kojim se definitivno otkazuje naš let 15.12.2014. za Veneciju zbog najavljenog općeg štrajka na belgijskim aerodromima, sad moramo vidjeti što ćemo i kako ćemo dalje.

Ryanair šalter smo pronašli bez muke no muka je ono što slijedi. Teta nam kaže da leta sigurno neće biti i jedino što nam može ponuditi je povrat novca za kartu što nam nikako nije opcija jer što da radimo s 20€, dva dana prije leta ništa se za taj novac ne može pronaći, ili da nas prebaci na let ranije, dakle već sutra ujutro u 6 ili na dan kasnije što bi značilo da bih morao uzeti još jedan dan godišnjeg što nimalo nije lako nakon mjesec dana izbivanja.

Pitam ju za smještaj i ostale troškove koji bi nam po regulativi EU 261 morali osigurati no ona tvrdi da nam to može dati tek na dan leta, nikako ne danas i da ćemo morati doći ponovo na aerodrom ako želimo to dobiti. U tom trenutku smo još bili neiskusni i nismo znali koja su točno naša prava a službenica se nimalo nije potrudila da nam objasni, tek kasnije nakon povratka u Hrvatsku ću detaljno istražiti tematiku što će završiti zahtjevom i uspješno dobivenom odštetom o čemu sam već pisao u našem članku Što napraviti u slučaju da vam je let odgođen ili otkazan? Korak po korak kako nadoknaditi troškove ili dobiti odštetu od avio kompanije. Ako se nađete nekad u sličnoj situaciji i mislite da zaslužujete odštetu zbog otkazanog ili odgođenog leta pročitajte članak, vjerujem da će vam pomoći da dobijete novčanu satisfakciju za izgubljeno vrijeme i živce.

Odlučili smo da ćemo odlučiti kasnije. Razmislit ćemo večeras kada ćemo putovati kući a sada smo krenuli prema gradu. Promjenu leta ionako možemo napraviti i sami online, barem smo u tom trenutku mislili da je tako.

Da smo stigli natrag u Europu odmah se osjeti, kao prvo transfer s briselskog aerodroma košta 8,5 eura po osobi što je iznos puno veći od onoga što smo se navikli plaćati za taksi a kamoli za javni prijevoz po Južnoj Americi. Kao drugo prvo što smo osjetili čim smo izašli iz vlaka je strašna zima od koje smo se tako lako odvikli boraveći na južnoj strani naše lopte zvane zemlja. Kada dođete sa nekih dnevnih preko 30 C i noćnih 20-tak na ovih briselskih 1 C to se čini kao ulazak u zamrzivač. Doslovno!

Sišli smo na stanici Brussels Midi, nedaleko od stanice bi trebao biti naš hotel kojeg smo rezervirali još prije dva mjeseca, daleko prije nego što smo uopće krenuli na putovanje. To je još jedna od razlika, dok u Južnoj Americi slobodno možete hotele uzimati na licu mjesta, dapače čak ćete i jeftinije proći, u bogatoj Europi hotel je bolje rezervirati puno prije želite li dobiti iole normalnu cijenu.

Na nesreću nisam upisao lokaciju hotela u navigaciju na telefonu i sada nemamo pojma u kojem smjeru krenuti. Naravno krenuli smo u pogrešnom jer to uvijek tako biva no par upita prolaznicima i ubrzo smo bili na dobrom putu. Kvart oko stanice i ne izgleda baš reprezentativno, mrak i neki čudni, dokoni likovi po ulicama, spustila se magla i uz vlažnu i hladnu klimu samo pojačava sumoran dojam. Sigurnije smo se osjećali u „opasnoj“ Južnoj Americi nego ovdje u srcu Europe.

Konačno smo pronašli naš hotel, zove se Prestige i izgleda bolje nego što smo očekivali.

Djelomično je opravdao svoje ime, pogotovo nakon onoga što smo gledali po Južnoj Americi. Ovdje smo samo jednu noć po planu no možda ostanemo i drugu s obzirom kako se situacija se letom bude odvija. Recepcioner nam daje još loših vijesti, ne samo da neće raditi aerodromi po Belgiji nego će stati i kompletna željeznica uključujući i metro i autobuse, ukratko sav javni prijevoz zemlje. Neće se u ponedjeljak moći mrdnuti nigdje osim svojim vlastitim nogama. Cijela ta situacija nam se nimalo ne sviđa i nekako nam se kristalizira stav da ipak krenemo odmah ujutro za Veneciju.

Ostavljamo stvari i krećemo barem malo vidjeti grad. Već je kasno i imamo svega nekoliko sati provesti u maglovitom Briselu. Brzo smo došli pješke do centra, na sreću Brisel je mali i hotel nam nije daleko. Lijepo je ukrašen grad, polovica je 12-og mjeseca i vrijeme je adventa. Na glavnom trgu Grote Markt ili Grand Markt je pravi light show, svjetla koja osvjetljavaju zgrade oko trga mijenjaju boju i kao da plešu u ritmu klasične muzike koje se čuje s razglasa. Sviđa nam se! Iako je već prošla ponoć trg je pun, rekao bih većinom turista.

Grand Markt ili veliki trg u prijevodu je najpoznatija atrakcija Brisela. Trg je stvarno lijep i ostaje u sjećanju, 2010. godine bio je proglašen za najljepši europski trg po izboru građana Europe.

S jedne strane trga nalazi se impozantna gradska vijećnica, poznata i kao Maison du roi (kraljeva kuća) i iako kralj u njoj nikada nije živio ime je zadržala. Izgrađena je početkom 15. stoljeća, a čuli smo zanimljivu priču o njenom projektantu. Naime čovjek je insistirao na savršenoj simetriji zgrade međutim ako se dobro zagledate i znate što tražite primijetit ćete da je glavni ulaz pomaknut malo ulijevo. Navodno da arhitekta nije mogao to podnijeti, smatrao je ovo osobnim porazom te se na kraju bacio s 95 metara visokog tornja zgrade.

Pomalo smo loše volje, da li zbog vremena ili zbog problema s povratkom kući i jet laga, ili zbog umora od mjesec dana putovanja, ili što je jednostavno kasno već je 2:30 noću…krećemo prema hotelu obaviti promjenu leta za rano ujutro i barem malo odspavati. Usput smo pojeli najbolji kebab kojeg sam ikad probao, daleko bolji od onih koje možeš pronaći na primjer u Istanbulu ili po arapskom svijetu gdje očekuješ da budu najbolji. Jest da su i ovom fast foodu vlasnici Arapi ali svejedno, svaka čast za kebab. 🙂

Sukladno Murphy-jevom zakonu čim smo odlučili da krenemo ujutro natrag prema Veneciji kartu nismo uspjeli promijeniti. Prvo sam pokušao to napraviti mobitelom kao i puno puta do sada. Nije išlo. Onda sam sišao dole do recepcije zamoliti simpatičnog noćnog recepcionera da mi da kompjuter…svejedno nije išlo ni tako. O jebem ti i Ryanair i aplikaciju i Brisel i hotel i… Psovao sam jedno pola sata sve po spisku što postoji na svijetu i konačno se onesvijestio od umora skoro pa pred zoru. Sada je već jasno, ostajemo još jedan dan u Briselu.

 

Brisel 14.12.2014.

Briselski park, kraljevska palača, Place Royale, Palača Pravde, Grand Markt, Manneken Pis…

2. dan u Belgiji (30. dan na putu)

Cijelonoćno natezanje s promjenom Ryanair leta i umor koji nas je konačno slomio nakon mjesec dana putovanja donio je svoje posljedice, već je bilo prošlo podne kad smo se probudili a i to jedva. Na svu sreću sinoć sam produžio boravak u hotelu na još jednu noć inače bi već bili u prekršaju, check-out je inače do podneva.

Na svu sreću vani je divan dan, sunce sja, nebo se plavi, jedini problem je hladnoća koja ne popušta. Temperatura je jedva stupanj-dva iznad nule a to nam nimalo ne prija nakon južnoameričkih 30.

Plan razgledanja uopće nemamo. I dobro je da je tako, odgovara nam usporiti ritam jer već smo odavno na izmaku snaga. Brisel gotovo pa uopće nismo istraživali, tko bi o tome mogao razmišljati prije mjesec dana. Od silnog planiranja Argentine, Čilea, Bolivije i Perua naš Brisel je ostao zaboravljen iako nam je ovo prvi puta da dolazimo ovdje.

Pješke smo se spustili do grada i krenuli prvo do Briselskog parka. Park je velik i iako je zima ipak pun ljudi. Hladno i vlažno vrijeme ali ipak sunčano daju neki poseban šarm širokim alejama s raznovrsnim drvećem i opalim lišćem.

Na kraju parka nalazi se kraljevska palača, impozantno zdanje ovdje postoji još od 11. stoljeća no današnji izgled dobilo je 1904. godine. Kraljevska porodica ovdje danas ne živi, oni borave na periferiji grada u drugoj palači a ova se koristi samo za službene potrebe i povremeno strane delegacije u njoj borave. Točno sa druge strane parka nalazi se belgijski parlament i ovaj park sa dvije važne građevine koje ga okružuju simbolizira ono što Belgija danas jeste – parlamentarna monarhija.

Desno od kraljevske palače prolazi Rue Royale i izbija na Place Royale oko kojega se nalaze brojni najvažniji muzeji Belgije. Lijepe stare građevine oko trga, bogato su uređene i nimalo ne skrivaju svoju aristokratsku prošlost, kaldrmom popločan trg i okolne ulice djeluju starinski i prenose nam duh prošlih vremena. Sviđa nam se ovdje. U nastavku Rue Royale iza trga postaje Rue de la Regence i dom je vjerovatno najljepše briselske crkve, gotičke građevine iz 15. stoljeća Eglise Notre Dame Du Sablon.

Na kraju ulice Rue de la Regence nalazi se još jedna lijepa i bogata zgrada starog Brisela – Palača pravde. Zgrada je ogromna, dimenzija 150 sa 160 metara, ima 26.000 m2 i najveća je građevina napravljena u 19. stoljeću na cijelom svijetu, veća je čak i od bazilike Sv. Petra u Rimu koja je ipak napravljena puno ranije.

Na kraju 2. svjetskog rata pri povlačenju Nijemci su pokušali uništiti zgradu, zapalili su je pri čemu je teško oštećena, čak se i kupola urušila. Odmah nakon rata je obnovljena prvi put, druga obnova je počela 2003. i još uvijek traje, za vrijeme naše posjete zgrada je i dalje djelomično sakrivena skelama. Zanimljivo je da smo svega nekoliko dana ranije vidjeli njenu vjernu kopiju iako puno manju i mlađu zgradu palače Pravde u Limi u Peruu.

Palača pravde kao i cijeli ovaj kraljevski kraj nalaze se na uzvisini, stari centar grada je ispod njih a dijeli ih strma litica. Iz gornjeg grada smo se spustili dole liftom, zgodna poveznica donjeg i gornjeg dijela grada.

Brisel nije veliki grad, udaljenosti o kojima govorimo nisu velike i stvarno se laganom šetnjom vrlo brzo stigne do svih atrakcija. Tako smo se uskoro našli ponovo na glavnom trgu originalnog naziva Grand-Place na francuskom ili Grote Markt na nizozemskom. Trg je definitivno najljepše mjesto u Briselu i najpoznatiji njegov landmark. Sinoć smo ga vidjeli prvi put u punom sjaju za vrijeme večernjeg light show-a s muzikom, danas pod suncem daje skroz drugi dojam smirenog i otmjenog kutka grada dodatno ukrašenog zbog skorog Božića i Nove Godine. Na sredini trga je ogromna jelka a u jednom kutu jaslice u prirodnoj veličini pokrivene starinskim slamnatim krovom. Trg je čini se prepun ljudi i dan i noć, ne znam je li uvijek tako ili samo sada u vrijeme adventa, nama odgovara gužva u ovo vrijeme.

Sve ulice oko Grand Place-a su pune tezgi s kuhanim vinom, čokoladnim delicijama, kobasicama, sirevima, slatkišima i svime drugim što poželite pojesti ili popiti. Nasmijani prodavači i prolaznici unose vedar duh u ovo praznično vrijeme a šareni slatkiši u 1.000 boja koji vise sa svih strana vraćaju nas u dane djetinjstva i seoske vašare kakve smo znali posjećivati s roditeljima.

U Briselu se trude održati duh prošlih vremena, za vrijeme božićnog sajma tezge izgledaju kao prije sto godina, dovukli su i nekoliko kočija a čak su i pojedini prodavači obučeni kao u kazališnoj predstavi. Sve je namijenjeno potrošnji a cijene su paprene i za naše uvjete a pogotovo za one južnoameričke kakve smo imali do prije dva dana. Prepustite li se novac će vam neprimjetno nestajati iz džepa, malo-pomalo, i dok se osvijestite već će biti kasno, morat ćete potražiti bankomat.

Najveća gužva je sjeverno od trga, posebno prema zgradi lijepoj zgradi briselske burze. Zgradu je dao izgraditi Napoleon 1801. godine. Nalazi se na trgu burze, drugom po važnosti briselskom trgu, odmah iz Grand Place-a. Po ulicama oko burze su božićne tezge sa obje strane i povremeno se stvara čep u prolazu pa ne možete proći više niti u jednom smjeru. Glavna cesta koja prolazi uz trg je zatvorena, ne znam da li je tako svake nedjelje ili je to samo sada slučaj zbog adventa i mase ljudi. Kasnije te večeri ćemo vidjeti da će ovuda proći i nekakva karnevalska povorka pa je možda i to razlog zatvaranja.

Od briselske burze dalje na sjever prema zgradi pošte i opere vodi glavna pješačka ulica grada. Tu se nalaze sve najvažnije trgovine i tržni centri, ovdje je uvijek puno ljudi a danas posebno. Na trenutak su nas začudile ograde oko većih trgovina tipa Primark ili H&M i dugački redovi ljudi koji čekaju da se provuku kroz njih. Stvar je u tome da su trenutno ili velika sniženja ili ljudi žele u shoping jednostavno zbog praznika, uglavnom trgovine nisu dovoljno velike da propuste toliki broj ljudi i zaštitari neće pustiti nove kupce dok stari ne napuste trgovinu. Eto šta je potrošačko društvo, spremni su valjda stajati u redu satima da bi se riješili svojih teško zarađenih novaca.

Ispred zgrade opere je postavljeno klizalište. Imali smo želju malo da se zabavimo ali sam se sjetio da nisam baš dobro prošao u zadnjem pokušaju klizanja pa smo se zadržali samo na pogledima uz kuhano vino, to je sigurnije. 🙂

Noć se već spušta i postaje sve hladnije pa smo se uputili natrag prema Grand Place-u uživati u light-showu i dobroj muzici uz besplatan internet kojim je pokriven cijeli trg. Usput smo uzeli odlično belgijsko pivo u jednom od brojnih dućana sa ogromnim izborom. Kad uđeš unutra teško je odlučiti što uzeti, izbor je stvarno ogroman a sve jedno bolje od drugoga. Nažalost cijene nisu primamljive koliko i izbor.

Brisel je poznat po čokoladi i vaflima. To smo morali probati. Cijena na prvi pogled izgleda privlačno, veliki natpis kaže 1€ ali kada priđete bliže shvatit ćete da je to cijena samo za vafle, ako želite bilo kakvo punjenje morat ćete doplatiti još od jednog do dva eura. Klasična navlakuša za turiste. Ali vafli su, malo je reći, odlični i vrijede svakog eura. Mama mia mogao bih ih pojesti stotinu iako inače nisam baš ljubitelj slatkiša. Sve je to fino ali nam je budžet teško oštećen dugotrajnim putovanjem i morat ćemo se suzdržati od pretjeranog trošenja.

Krenuli smo vidjet još jednu od širom svijeta poznatih briselskih atrakcija – Manneken Pis. Iako su nas već upozorili oni koji su ga vidjeli da ne očekujemo puno teško je bilo sakriti razočarenje. U pitanju je mali kip velik svega 61 cm a oko njega se tiska valjda stotinu ljudi ne bi li se uspjeli slikati s njim. Biće da je njegova slava samo zasluga dobrog marketinga jer sam kip po sebi nije vrijedan pažnje. Kip je prvi put napravljen 1619. godine a bio je više puta ukraden, ovaj što danas možete vidjeti je samo kopija iz 1965. a original se od tada nalazi u muzeju. Postoji nekoliko priča vezano za razloge njegovog nastanka, nama se najljepšom čini ona da je mali dječak na ovaj način ugasio fitilj eksploziva kojim su osvajači pokušali razvaliti gradske zidine pa ćemo se držati nje. Kako god bilo zanimljivo kako su belgijanci uspjeli od ovako male stvari napraviti veliku i svjetski poznatu atrakciju.

Vratili smo natrag do zgrade burze promatrati novogodišnju povorku, neki događaj kojem nismo uspjeli uhvatiti smisao a najviše je nalik na karneval. Ljudi pod maskama prolaze na kamionima pretvorenim u alegorijska kola, skaču po njima i plešu uz glasnu muziku. Nemam pojma čemu sve to, nije nam bilo pretjerano zanimljivo ali svejedno je bilo masu ljudi oko ulice da nisi mogao niti prići blizu. Ubrzo se prebacujemo na štand s kuhanim vinom koji nam je ipak puno zanimljivije. Nakon što smo se malo ugrijali s vinom a kasnije opet ohladili s pivom povlačimo se prema hotelu.

 

Brisel 15.12.2014.

Štrajk, Atomium i europska četvrt

3. dan u Belgiji (31. dan na putu)

Danas je dan našeg nesuđenog povratka. Ipak ništa od toga neće biti, štrajk je počeo kako je najavljeno i nijedan avion danas neće krenuti iz Belgije nikamo. Da stvar bude gora nisu u pitanju samo avioni već i sve ostale vrste prijevoza, ne prometuju niti vlakovi, metro, gradski autobusi… Svaka čast njihovim sindikatima kad uspiju ovo sve organizirati i to ovako uspješno. Doslovno cijela zemlja je stala na jedan dan, više nego jasna poruka vladi što su u stanju napraviti. Mislim da je ovo nešto o čemu naši sindikalisti mogu samo sanjati.

Dakle danas smo osuđeni da pješačenje, ili to ili taksi koji nama i nije neka baš draga opcija.

Želimo vidjeti Atomium, još jedan od poznatih landmarka Brisela. Problem je što se on nalazi dosta van centra grada, do tamo imamo malo više od 6 km pješačenja, Google maps kaže sat i dvadeset minuta. Hajde dobro, ako Google tako kaže tako će valjda i biti.

Danas nažalost nije dan lijep kao onaj jučer, sumorno je i vlažno vrijeme, sunca nema ni u tragovima a sitna, dosadna kišica povremeno pada. To nimalo ne čudi, Brisel je poznat po kiši, godišnje bilježi preko 200 kišovitih dana što je više od Pariza pa čak i od Londona.

Atomium se nalazi u sjevernom dijelu grada, s one strane rijeke Senne ili Zenne koju ne treba miješati s onom koja prolazi kroz Pariz (Siene) mada u izgovoru zvuče slično. Baš tu dok smo prelazili preko rijeke našli smo se usred neke frke, policija je nekog ganjala i vodenim i kopnenim putem sve sa sirenama i gasom do daske. Što se dogodilo ostat će nam nepoznato no bilo je na trenutak poput ulaska u akcijski film.

Sa druge strane rijeke pažnju će vam privući velika i lijepa crkva Notre-Dame da Laeken. Crkvu je dao izgraditi kralj Leopold I u 19. stoljeću u spomen na svoju preminulu ženu a belgijsku kraljicu. Od tada svi belgijski kraljevi pokapaju se ovdje.

Atomium je izgrađen za Expo izložbu 1958. godine i ostao je do danas vjerovatno najpoznatiji landmark Brisela, postao je čak poznatiji i od onog malog kipa Manneken Pis kojeg smo već spominjali.

Predstavlja uvećan model atoma željeza a simbolizira atomsko doba koje je tada bilo u punom zamahu. Atomium je visok 102 metra, sastoji se od 9 kugli promjera 20 metara i moguće ih je obići iznutra. U kuglama su razne izložbe pa čak i mali muzej a u najvišoj kugli je vidikovac s, kažu, najboljim pogledom na Brisel. Mi gore ići nećemo jer je upad 12€ po osobi što je trenutno previše za naše prazne novčanike.

U povratku smo odabrali nešto drugačiji put, bulevarom Emile Bockstaela do trga Aleksandra Puškina i dalje bulevarom du Jubile do centra grada. Ovaj trg Aleksandra Puškina nas je nemalo iznenadio, nismo očekivali toliko velik trg sa imenom slavnog ali ipak ruskog pjesnika u srcu Brisela. Na trgu se nalazi i njegova bista visoka 3 metra.

Za povratak do glavnog trga trebalo nam je opet malo više od sat vremena. Eto da znate ako ikad poželite pješačiti do Atomiuma kada ste u Briselu ili vas kao i nas zadesi štrajk koji u Belgiji uopće nisu rijetkost.

Stotinjak metara istočno od Grand Place-a nalazi se trg Grasmarkt, mali trg koji je za razliku od mnogih drugih pretjerano urbaniziranih na sreću zadržao nešto svog zelenila, u skladu sa svojim imenom. Na trgu se nalazi fontana i bista Charlesa Bulsa, gradonačelnika Brisela čak 18 godina od 1881. do 1899. godine. Bulsu ponajviše možemo zahvaliti što je Grand Place i dio starog Brisela ostao onakav kakvim ga danas možemo vidjeti. Naime u to vrijeme kada je Brisel postao glavni grad Belgije mnogi stari dijelovi grada su bili porušeni ne bi li se dobilo mjesta za nova ministarstva i druge državne zgrade. Kralj Leopold kao i mnogi drugi iz njegove pratnje imali su planove nanovo izgraditi cijeli Brisel, uključujući i Grand Place koji je danas pod zaštitom UNESCO-a. Na sreću ovo se nije dogodilo a to najviše možemo zahvaliti upravo djelovanju Charlesa Bulsa.

Svega jedan blok istočnije nalazi se jedan posve drugačiji trg – Place du Espagne ili Španjolski trg. Za razliku od prošla dva trga koje smo prošli ovaj okružuju uglavnom nove zgrade i betonska zdanja što mu pomalo ubija vjerodostojnost no sa druge strane trg je u potpunosti oslobođen od automobila tako da predstavlja oazu mira u samom centru Brisela. Na trgu se nalazi spomenik Don Quijoteu i Sancho Panzi, vjerna kopija onome iz Madrida što i je u skladu s imenom trga. Pomalo nas je iznenadila bista Bele Bartoka, poznatog mađarskog kompozitora koja se također nalazi na ovom trgu i nisam baš uspio uloviti poveznicu s Briselom. Odmah do trga je i velika zgrada centralne željezničke stanice.

Nema smisla posjetiti Brisel a ne otići vidjeti zgrade europskog centra moći, ipak je ovo sada nešto kao naš novi glavni grad. Europska četvrt nalazi se nedaleko od centra grada, istočno kilometar-dva.

Kao što rekoh nikakvog prijevoza danas nema zbog sveopćeg štrajka tako da nam ne gine pješačenje što bi vjerovatno bio naš izbor u svakom slučaju. Europska četvrt je ultramoderan, ušminkan i utegnut dio grada. Nigdje nema papirića, auti su bolji i svaki čas prođe neka superskupa duga limuzina, ispred brojnih staklenih ulaza u visoke zgrade su čuvari a nerijetko naiđemo i na grupicu policajaca s puškama. Dakle ovo je mjesto gdje se kroji europska politika.

Ubrzo smo pronašli zgradu Europske Komisije što nam je i bio cilj. Ovu zgradu smo toliko puta visjeli na TV-u da bi bilo šteta ne vidjeti ju i uživo. Zgrada k’o zgrada, visoka i prepoznatljiva, s puno plavih europskih zastava ispred. Okinuli smo nekoliko slika i krenuli dalje, nema se ovdje što posebno za raditi. Najzanimljiviji su nam bili česti spomenici na ulici i ispred zgrada no ne nekim važnim njuškama već običnim malim ljudima…ovdje čovjek hoda…ondje se djeca igraju… U jednom od marketa smo kupili nešto za grickanje i još koje dobro belgijsko pivo te krenuli natrag u stari grad.

Na Grasmarktu smo ovaj put primijetili nešto neobično što nam je danas promaklo. Naime nasred trga je jedno drvo, zove se „wishtree“, služi ispunjavanju želja kao što mu i ime kaže. Po krošnji drveta su montirana neonska svjetla i onda kada priđeš drvetu i zamisliš želju stisneš veliki prekidač i tvoja želja ode u nebo. 🙂 Zanimljive igračke čovjek nađe po širokom svijetu.

Već je noć pala a u to vrijeme nam je najdraže doći na Grand Place, otvoriti pivo, sjesti i uživati u božićnom light i muzičkom show-u koji evo upravo počinje. Nemamo još puno vremena, večeras bi trebali nekako stići do aerodroma i zadnje trenutke u Briselu najdraže nam je provesti ovdje.

Oko 10 sati navečer krenuli smo u hotel po naše stvari, namjera nam je doći nekako do aerodroma gdje bi se navodno trebali danas javiti kako bi dobili vaučer za hotel. Kažem „navodno“ jer nam je službenica Ryanaira tako rekla prije dva dana, nismo mogli dobiti vaučer odmah već moramo doći na dan leta do aerodroma. Sumnjamo da ćemo išta uspjeti riješiti navečer na aerodromu ali nemamo puno izbora, već smo se spremili za provesti noć na aerodromu što i nije neki problem jer nam je let rano ujutro u 6 i 30.

Ruksaci su nam postali teški kao pun kamion, kroz mjesec dana nakupilo se puno stvari u njima, od početne odjeće preko novokupljene do suvenira pa čak i kamenja.

Ne pitajte zašto nosimo kamenje, to nam je postao običaj još od najranijih putovanja, odlučili smo skupljati tla sa različitih dijelova svijeta, od pijeska s atlantske plaže, preko vulkanskog kamenja s Tihog Oceana, pijeska iz Sahare ili soli iz Bolivije, pa sve do čudnog lišća iz Japana ili Kine. Lijepa kolekcija se već stvorila a naš hobi osim što daje zanimljive rezultate direktno je kriv što nas sada ruksaci zakucavaju u zemlju.

Kako doći do aerodroma kada niti jedan prijevoz ne radi? Vjerujte nije nimalo lako. Prvo smo pokušali uloviti bus na stanici ispred hotela Crowne Plaza. Čekali smo neko vrijeme, niti jedan nije prošao. Onda nam se pridružilo još ljudi, nitko ne zna koliko je štrajk široko zahvatio niti ima li neke šanse da naiđe bus. Konačno na kraju odustajemo i krećemo na Brussels Nord stanicu potražiti vlak iako već dobro znamo da nećemo ni s tim imati sreće. Uskoro će ponoć a mi se nadamo da će tada štrajk i završiti.

Na Brussels Nord stanici osim obavijesti da svi vlakovi izostaju do daljnjeg i nekoliko sumnjivih likova nema ništa. Ista situacija je i na bus stanici ispod željezničke. Sada je već više nego jasno da nam je jedina opcija za dolazak do aerodroma taksi. Pronašli smo još jednog dečka koji je u istim problemima kao i mi i cilj mu je također aerodrom. On putuje ranojutarnjim letom u Minhen, mi u Veneciju. Dogovorili smo se putovati zajedno do Zaventem aerodroma i podijeliti trošak.

Taksisti naravno koriste priliku za svojih 5 minuta pa je i cijena viša nego obično. Za put do aerodroma koji bi inače koštao najviše 30€ sada traži 40€ i to unaprijed, bez računa i taksimetra. Naš suputnik nam je dok smo se vozili prvi puta stavio bubu u uho, spominje regulativu EU 261 i pravo na naknadu svih troškova ili kompenzaciju u iznosu od 250€ za otkazan let. Priča nas je naravno zainteresirala a nakon povratka u Hrvatsku i urodila plodom. Dobili smo odštetu od Ryanaira. Više o ovome i vašim pravima u slučaju da vam let odgođen ili otkazan pronaći ćete u našem članku ovdje.

Na aerodromu naravno nema žive duše, kako će i biti kada je u pitanju opći štrajk, niti jedan avion ovdje nije poletio već 24 sata a ljudi su obaviješteni da uopće ne dolaze na aerodrom jer nemaju ovdje što tražiti. Atmosfera je slična onoj u onim filmovima katastrofe, scena pustog svijeta bez žive duše a ogromne zgrade i prostori urlaju tišinom.

Što je tu je. Nema nam sada mrdanja odavde. Već je kasno u noć i dijeli nas svega još nekoliko sati do našeg leta. Ako ništa drugo dobra strana ove situacije je da su doslovno sve klupe na aerodromu prazne, možemo birati gdje ćemo prileći. Svi vi koji ste ikada proveli noć na aerodromu znate da oni i u to vrijeme mogu biti prilično puni a sva sjedala zauzeta.

 

Venecija-Trst-Istra 16.12.2014.

Konačno povratak

Posljednji dan putovanja (32. dan na putu)

Let je krenuo ujutro u 6:30 točno po planu. U 8:05 već smo stigli u Treviso, sat kasnije i busom do željezničke stanice Mestre u novoj Veneciji i još dva sata kasnije u Trst. Ovdje smo već kao doma. Vrlo brzo bili smo ponovo u Hrvatskoj i stigli smo doma nakon 32 dana intenzivnog putovanja.

Ipak je lijepo ponekad doći kući, ako ništa drugo onda zbog prilike za planiranje novog putovanja.

I ovaj puta ono će doći vrlo brzo, već 15 dana nakon povratka iz Južne Amerike otići ćemo na dvodnevni izlet u Budimpeštu, tri mjeseca kasnije putovat ćemo u Istanbul… U nekom sljedećem putopisu vodimo vas u Istanbul, do tada budite pozdravljeni i sretan put ukoliko putujete. 🙂

 

*** Kraj ***

 

Ovdje se naše južnoameričko putovanje završava. Trajalo je više od mjesec dana i ostat će nam u pamćenju sasvim sigurno do kraja života. To je i najveća vrijednost svih putovanja, ostaju lijepa sjećanja s vama zauvijek, stoga iskoristite svaku priliku i putujte, koliko god možete.

U nekim sljedećim putopisima vodit ćemo vas u Budimpeštu, Istanbul, Maroko, Nizozemsku, Irsku, Englesku, Švedsku… Sve su ovo naša putovanja iz prošle godine i nadamo se da ćemo ih što prije uspjeti ispričati, koliko god nam to vrijeme dozvoli. U međuvremenu pregled cijele južnoameričke rute i linkovi na sve putopise s ovog putovanja možete pronaći na stranici Južna Amerika 2014.

 

CIJENE:

Što…	…i pošto
Vlak s briselskog aerodroma do centra grada	8,5 € po osobi
Hotel Prestige	55€ noć za dvije osobe
Kebab	4,5€
Kuhano vino	2€
Briselski vafli	1€ + još 1-2€ za svaki prilog
Ulaznica u Atomium	12€
Taksi Bruxelles Nord – aerodrom Zaventem	40€
Ryanair let Brussels Zaventem – Venice Treviso	20€ po osobi

 

GALERIJA: