Pariz – grad svjetlosti, ljubavi, umjetnosti i mode, 4. dio

Palais du Luxembourg u istoimenom parku, prelijepom i drugom po veličini parku u Parizu
Palais du Luxembourg u istoimenom parku, prelijepom i drugom po veličini parku u Parizu

    Pariz 29.10.2013.

    4. dan u Parizu (5. dan na putu).

    Danas smo planirali u Versaj ali smo ipak promijenili planove. Mogli smo ubrzanim tempom i njega obići ili smo mogli ostati u gradu i lagano obići propušteno. Odabrali smo ovo drugo a Versaj će nas čekati za neki drugi put. Pretrpan raspored i užurban tempo čekat će nas u Kini i Japanu, činilo nam se pametnije dan završiti sporijim tempom.

    Nakon doručka krećemo prema četvrti Tuileries, nekada je bila četvrt kraljeva i palača a danas je mjesto gdje blistaju Cartierovi dragulji i hoteli sa pet zvjezdica. Naš cilj je Palais Royal, nekada se zvala Palais Cardinal i bila je dom, logično, Kardinala. Ispred palače je park Jardin du Palais Royal koji želimo vidjeti.

    Chil out u Jardin du Palais Royal

    Chil out u Jardin du Palais Royal

    Jardin du Palais Royal je prava zelena oaza usred grada. Park je sa svih strana zagrađen nekada plemićkim rezidencijama a danas najboljim gradskim restoranima i umjetničkim galerijama. Sam park je mirno mjesto gdje na trenutak možete zaboraviti da se uopće nalazite u ovako velikom gradu koji ostaje sa druge strane zgrada koje ga ograđuju. Sjeli smo na stolice, iste one kao i na Elizejskim poljanama, one u koje se zavališ kao u ležaljku i uživali na jutarnjem suncu ispred fontane. Ovdje je mirno kao na selu, sjedimo na malom trgu posutom samo sitnim kamenjem, nema betona ni asfalta, ispred nas mali okrugli bazen sa vodom, u sredini fontana, svuda naokolo uredno pokošeni travnjaci, cvijeće i žive ograde. Ljudi su malobrojni. Samo cvrkut ptica, žubor fontane i mir. Upravo je teško povjerovati da se užurbani tempo velegrada nalazi samo par desetaka metara od nas.

    No dosta je meditacije, Pariz nas čeka a nama je posljednji dan. [pullquote-left]Ovdje je mirno kao na selu, sjedimo na malom trgu posutom samo sitnim kamenjem, nema betona ni asfalta, ispred nas mali okrugli bazen sa vodom, u sredini fontana, svuda naokolo uredno pokošeni travnjaci, cvijeće i žive ograde.[/pullquote-left]Izlazimo iz parka, između parka i zgrade Conseil d’Etat je nekakav trg, zove se Cour d’Honneur, a na njemu zanimljiva umjetnička instalacija. U tom trenutku smo se pitali što je to a kasnije sam pročitao da je to umjetnička instalacija postavljena još 1986. i stoji tamo i dan danas. Riječ je 280 crno bijelih stupova odrezanih na maloj visini i pravilno raspoređenih preko cijelog prostora. Nije da mi je jasno čemu sve to, osim što se možeš popeti na jedan od njih i pozirati poput pravog antičkog kipa. Tako smo i učinili. Profil, poluprofil, anfas, poza lijevo, poza desno… i idemo dalje.

    Zgrada Conseil d’Etat nalazi se na izlazu iz kompleksa, to je zgrada nekog vrhovnog suda ili tako nešto, uglavnom neka bitna zgrada a nama ipak zanimljiva samo svojom arhitekturom. Ispred je veliki trg a sa druge strane ceste je već Louvre. Na trgu neki umjetnik sprejem slika veliko lice. Odlično to radi, svaka mu čast, a očito da ima sve dozvole i blagoslove. Zašto ne, čovjek samo uljepšava veliki betonski prostor, svakako to treba pozdraviti a ne zabranjivati.

    Malo smo gledali umjetnika na djelu pa nastavili dalje kroz Louvre i produžili preko Pont Royala na drugu stranu Sene. Sljedeći cilj nam je Sorbona, hvatamo pravac ka Latinskoj četvrti u kojoj se nalazi.

    Sorbona je jedan os najstarijih univerziteta u Europi. Osnovana je još u 13.stoljeću za 16 siromašnih studenata bogoslovlja. Od tada je, naravno, značajno narasla ali svejedno očekivao sam malo više, nekako se mi se ne čini niti dovoljno velikom niti posebnom. [pullquote-right]U Panthéonu se danas se nalaze posmrtni ostaci nekoliko velikih imena iz francuske povijesti kao što su Voltaire, Rousseau, Victor Hugo, Émile Zola, Jean Moulin, Marie Curie…[/pullquote-right]Sorbona izgleda gotovo kao i svaka druga zgrada iz tog vremena. Ali dobro, možda su nam očekivanja bila nerealna, valjda smo mislili da ćemo vidjeti ogromnu zgradu površine manje države iz koje pamet prelijeva kroz prozore a krovovi se puše od mudrosti. Prava vrijednost ove institucije je, naravno, u onome što se u njoj stvaralo stoljećima a ne u samoj građevini. Ipak čovjek poželi da su je samo malo većom napravili.

    Panthéon, grobnica francuskih velikana

    Panthéon, grobnica francuskih velikana

    Nedaleko od Sorbone nalazi se Panthéon, nekada je to bila veličanstvena crkva a danas je grobnica velikana. Dao ju je izgraditi Louis XV u 18.stoljeću iz zahvalnosti što se oporavio od teške bolesti. Sa onim visokim antičkim stupovima ispred ulaza nekako kao da ne pripada u Pariz već u Grčku ili barem u Rim. Danas se tu nalaze posmrtni ostaci nekoliko velikih imena iz francuske povijesti kao što su Voltaire, Rousseau, Victor Hugo, Émile Zola, Jean Moulin vođa otpora iz 2.svjetskog rata, Marie Curie kao jedina žena, i još nekoliko važnih imena. Ulaz se naplaćuje 7€ a mi ćemo se ipak zadovoljiti sa pogledom samo izvana i par fotografija.

    Jardin du Luxembourg, još jedan od prelijepih, povijesnih parkova Pariza

    Jardin du Luxembourg, još jedan od prelijepih, povijesnih parkova Pariza

    Dalje idemo u Jardin du Luxembourg, još jedan od prelijepih, povijesnih parkova Pariza. Park je ogroman, drugi je po veličini u Parizu i prava je zelena oaza usred grada, ograđen je ogradom i zatvoren noću što je i razumljivo s obzirom na njegov značaj. [pullquote-left]Široke šetnice i pod konac uređeni travnjaci, cvijeće i živice pravi su odmor za oči a brojni kipovi i kamene ograde čine pravi aristokratski ugođaj. Vodoskoci i umjetno, osmerokutno jezero na sredini parka samo pojačavaju dojam mira i mame na odmor.[/pullquote-left]Široke šetnice i pod konac uređeni travnjaci, cvijeće i živice pravi su odmor za oči, brojni kipovi i kamene ograde čine pravi aristokratski ugođaj. Vodoskoci i umjetno, osmerokutno jezero na sredini parka po kojem djeca i velika djeca zvani očevi upravljaju brodićima na daljinsko upravljanje samo pojačavaju dojam mira i mame na odmor. Sa druge strane jezera je Palais du Luxembourg, aristokratski park naravno mora imati i svoju palaču, danas je zgrada dom francuskog senata. Već smo pomalo umorni i vrijeme je osvježit se pivom. Oko jezera opet one čuvene i našim guzicama neodoljivo udobne stolice u koje se zavališ i više ne možeš ustati, pored ruke strateški postavljena limenka, sunce ugodno grije… mmm, ma kakav obilazak, ovdje je prava stvar.

    Iz polusna prenuo nas je osjećaj proteka vremena. Zadnji nam je dan u Parizu i dužni smo mu posvetiti još malo pažnje. Lijepo je ušećeriti se na podnevnom suncu ali mora se poći. Sljedeći cilj nam je Jardin des Plantes, botanički vrt Pariza i još jedan stari aristokratski park sa lijepim palačama. Park se nalazi istočno od centra grada uz samu Senu. Usput nam je Arènes de Lutèce koju također želimo posjetiti.

    Škola mačevanja u Arènes de Lutèce

    Škola mačevanja u Arènes de Lutèce

    Arènes de Lutèce je najvažniji ostatak iz rimskog doba Pariza. Riječ je o areni u kojoj su se održavale gladijatorske borbe i koja je u vrijeme svoje aktivnosti mogla primiti 15000 ljudi. Rekao bi čovjek lako će biti pronaći arenu koja prima toliko ljudi kad ono vraga, tražili smo je dobrih pola sata, karta je govorila da je pred nama, GPS to potvrđivao ali nju jednostavno nismo vidjeli. Jedva smo nabasali na nju prošavši kroz neki prolaz jer ona se nalazi okružena visokim zgradama sa svih strana tako da je ovdje kao u privatnom dvorištu. Čini se da ni Parižani nisu previše vodili računa o svojim povijesnim građevinama kada su dozvolili da zgrade progutaju jedan ovakav povijesni spomenik i to u tolikoj mjeri da zidovi zgrada izrastaju iz tribina nekadašnjeg amfiteatra. Ono što se može reći u njihovu obranu je da u stvari nitko nije niti znao gdje se ona nalazi sve dok nije slučajno otkrivena 1869.godine pri izgradnji vjerovatno baš ovih zgrada. Zanimljivo je da je upravo Victor Hugo bio na čelu grupe intelektualaca koja se borila za njeno očuvanje.

    Nije puno ostalo od arene, nekoliko zidova uokolo i ravna, pijeskom prekrivena površina na sredini. A na tom pijesku neka mačevalačka škola je baš imala svoj sat, vježbe su u toku, oni obučeni sportski sa kacigama na glavi i drvenim mačevima u rukama. I nama laicima je odmah jasno da nije riječ o današnjem sportskom mačevanju već o nekadašnjem kakvim su se koristili vitezovi. Pokreti su im takvi, mačevi su takvi, samo im nedostaje srednjovjekovni oklop. Bili su zanimljivi i rado smo im poklonili pola sata našeg vremena.

    Zanimljiva skulptura u Jardin des Plantes

    Zanimljiva skulptura u Jardin des Plantes

    Jardin des Plantes je nastao 1626. kao kraljevski vrt sa ljekovitim biljem. Danas je ovo gradski botanički vrt, tu se nalaze prirodoslovni muzej i botanička škola, tu je i mali gradski zoo i prekrasni vrtovi. U sredini je manje brdo sa čijeg vrha se pruža odličan pogled na okolicu. Na vrhu brda je romantični sjenik a put do vrha vodi kroz labirint od visoke živice. Moram priznati da smo mi u prolasku varali i prošli već utabanom prečicom kojom se očito mnogi provlače presijecajući živicu. Zanimljivo je u parku nešto što oni zovu hotel za kukce, mi bi valjda rekli zvjerinjak. Pod drvene krovove su stavili izbušene cjepanice i panjeve u kojima su razne bube našle svoj dom.

    Nakon povijesno-parkovskog prijepodneva vrijeme je za nešto modernije. Idemo hodočastit na mjesta na koja svaki pravi sportski fan koji dođe u Pariz mora stići – Roland Garros i stadion Paris Saint-Germaina.

    Roland Garros je, treba li to uopće spominjati, dom teniskom grand slam turniru French Open. [pullquote-right]Možda ne znate da je Roland Garros ime dobio po francuskom ratnom heroju, pilotu iz prvog svjetskog rata koji baš i nema puno veze sa tenisom.[/pullquote-right]Možda ne znate da je ime dobio po francuskom ratnom heroju, pilotu iz prvog svjetskog rata koji baš i nema puno veze sa tenisom al’ eto ime im se činilo prikladnim. Oko stadiona se nema puno što za vidjeti ovako dok je zatvoren, niti baš možeš prići dovoljno blizu da bi barem provirio unutra. Stadion kao stadion. Ono što je posebno jesu na vrhu uklesana imena svih dosadašnjih pobjednika, lista zanimljiva svakom tenis fanu.

    Ako su nam već vrata stadiona zatvorena ona od zvaničnog butika nisu. Potrošački duh u meni je proradio i odvukao me unutra, a onda kad sam vidio cijene vratio sam ga natrag. Cijene su, hm, simpatične. Desetak eura za minijaturu od privjeska ili stotinjak za najobičniji dres ipak neće od mene dobiti. Ali dobili su 30€ za ruksak, pravić sa Roland Garros natpisom, prostorom za reket, loptice i ostalu opremu. C. me nagovorila da kupim, vidila je koliko mi se svidio pa me morala obradovati. I hajd, neka im nešto para i od nas.

    Stadion Paris Saint-Germaina

    Stadion Paris Saint-Germaina

    Stadion Paris Saint-Germaina bi se trebao nalaziti odmah pored. Tako je barem karta tvrdila. Kad ja tamo a ono međutim… ipak nije baš odmah pored. Neki dobri čiko na kojeg smo naletili usput na inače pustim ulicama pokazao nam je put, čak što-više odveo nas tamo. Simpatičan čovjek, stariji gospodin u odijelu, negdje žuri, vjerovatno nešto poslovno, ali našao je minut vremena da nas odvede tamo gdje želimo. Pokušao nam je prvo objasniti riječima ali engleska riječ jednostavno nije htjela izaći sa njegovih usana baš kao ni francuska sa naših. Na kraju je digao ruke i poveo nas. Digli smo i mi ruke i krenuli za njim.

    I eto ga, stadion Parc des Princes ili po naški Park Prinčeva ukazao se pred nama svom svojom veličinom. Još jedan stadion u kolekciji velikih stadiona velikih klubova je zapisan kao posjećen, nakon Barcelone, Real Madrida, Milana, Porta, beogradske Marakane i još nekih drugih. U ovaj nažalost neću moći ući za razliku od ostalih, ali zato se uvijek može u klupski butik. Na njihovu žalost ovaj put neće uspjeti izvući ništa iz mog novčanika, ostao je neumoljiv do kraja. U butiku dresovi sa Beckhamovim imenom, oko stadiona slike Ibrahimovića… naravno ima i ovaj stadion svoje velikane.

    I Pariz ima Kip Slobode

    I Pariz ima Kip Slobode

    Za povratak u grad odlučujemo se koristiti noge. Sljedeća meta nam je Pont de Grenelle koji ne bi trebao biti daleko. I nije bio, nakon lagane šetnje stigli smo do mosta. Ono što ovdje želimo vidjeti je replika Kipa Slobode, jednak je onome u New Yorku samo ipak manji. Francuzi su ionako original poklonili SAD-u a nakon puno godina a kada su skužili koliko se njihov proslavio preko bare odlučili su i sebi napraviti jedan. I eto ga pred nama. U jednoj ruci drži istu knjigu koju kip čita i u New Yorku a na njoj datum 4th July 1776, dan američke neovisnosti, u drugoj visoko podignutu baklju.

    Taman dok smo tako buljili iz žablje perspektive u ovog čitača počela je lagana kišica. [pullquote-right]Kraj mosta “Pont de Grenelle” nalazi se replika Kipa Slobode, jednak je onome u New Yorku samo ipak manji. Francuzi su ionako original poklonili SAD-u pa imaju pravo i na svoju kopiju.[/pullquote-right]Pošto  je tu i most zavukli smo se ispod njega. Ispod mosta je cijela teretana plus dječje igralište. To je nešto što mi se svidjelo u Parizu, čak i ovako nezahvalne prostore kao što je ovaj ispod mosta pretvaraju u nešto korisno za sveopću dobrobit. Kod nas bi ispod mosta vrlo vjerovatno našli samo deponij a ovdje je to mjesto na kojem se, eto, svijet rado okuplja.

    Pogledom smo odvježbali par serija sa atletama koji su se tu zatekli. Kišica je brzo prestala. Penjemo se na most, koji je i inače poznat po sjajnom pogledu na Eiffelov toranj ali sada imamo priliku vidjeti ga u impresivnom izdanju. Iznad njega se pojavila duga, jasna i oštra duga intezivnih boja. Prizor vrijedan milijune. Siguran sam da bi svaki fotograf dao puno da se zatekne na ovakvom mjestu u ovakvom trenutku, zato smo i mi amateri izvadili mašine i škljocali nemilice sve dok nismo upili i zadnje obrise duginih boja u naše digitalne zapise.

    Duga iznad Pariza

    Duga iznad Pariza

    Nakon ovih romantičnih trenutaka što najbolje dođe za prizemljenje? Pa shoping. Taman sa druge strane mosta ušli smo u jedan ogroman, Beaugrenelle se zove, ima nekoliko katova, na obje strane ceste a međusobno povezane mostom, sve je u staklu, čisto, sjajno i bogato. Mjesto koje te jednostavno zove da trošiš novac. Mi nismo slušali zov već smo sjeli na free internet kojeg je bilo u cijelom prostoru i to u odličnim brzinama. Ne’š ti lako Balkanca zehebati.

    Eiffelov toranj, četvrt Auteuil i Beaugrenelle shoping centar

    Eiffelov toranj, četvrt Auteuil i Beaugrenelle shoping centar

    Par klikova kasnije već se spustila noć. Za danas nam je u programu još nova pariška četvrt La Défense. Svih ovih dana samo gledamo stare i povijesne građevine po gradu a sada želimo da vidimo i nešto drugačije, nešto novo što Pariz ima za ponuditi. I eto nas, nakon dvadesetak minuta metroom stigli smo na La Défense.

    La Défense je najveća europska poslovna četvrt. Na 560 hektara površine, u 72 nebodera, dnevno se skupi 180.000 radnika. [pullquote-right]La Défense je najveća europska poslovna četvrt. Na 560 hektara površine, u 72 nebodera, dnevno se skupi 180.000 radnika.[/pullquote-right]Ovdje se nalazi oko 1.500 korporacija od kojih se 15 nalazi u svjetskih top 50. Pravi bastion svjetskog kapitalizma, među ovim neboderima se čovjek osjeća manjim od buhe na dupetu nosoroga, da li zbog visine zgrada ili količine kapitala koji te ovdje posmatra, ne znam, ali znam da se sa nama kao potrošačima baš i neće usrećiti.

    La Grande Arche

    La Grande Arche

    Najzanimljivija zgrada u kvartu je svakako La Grande Arche, zgrada oblika kocke sa rupom u sredini. Izgrađena je 1989. i predstavlja moderan odgovor na Arc de Triomphe. Između ove dvije pariške ikone danas je nekoliko kilometara avenije Charles de Gaulle a pogled sa jedne građevine na drugu je impozantan. Ispred je veliki trg, sa desne strane je Les Quatre Temps koja je bila najveća robna kuća na svijetu u vrijeme kada je izgrađena, sa druge strane je konferencijski centar CNIT, sve skupa lijepe građevine u lijepom prostoru. Osvjetljenje cijelog trga i četvrti je intenzivno, šarena svjetla i reflektori daju nekako novogodišnji ugođaj cijelom prostoru.

    Nakon naslikavanja krećemo natrag prema hotelu. Malo odmora u hotelu i izlazimo opet van, zadnja nam je večer u Parizu i žao nam je ne uživati još malo u njemu, sutra putujemo u Kinu.

    Korak po korak i stigli smo još jednom i do Eiffelovog tornja. Toranj se vidi iz bilo kojeg dijela grada i uvijek se nekako čini da je blizu, ali Pariz je ogroman grad i obično treba tri dana jahanja da se do njega i stigne. Neko vrijeme uživamo gledajući light show iz parka Champ de Mars, slikamo ga u svim mogućim pozama a najljepši je kada sa njega počne blicati tisuće lampica kao da toranj fotografira tebe a ne ti njega. Nekako je chic i elegantan sa tim osvjetljenjem. By the way, negdje sam čitao da kompanija koja je napravili ovo osvjetljenje za toranj zadržava sva prava na njegove noćne fotografije. To znači da nitko ne bi smio objaviti noćne fotografije tornja bez njihovog odobrenja. Zamisli to! Ako je ovo istina onda sam ja kao i milioni drugih turista u prekršaju.

     

    Pariz 30.10.2013.

    5. dan u Parizu (6. dan na putu).

    Danas je dan odlaska iz Pariza. U 12:25 imamo let za Šangaj sa terminala 1 Charles de Gaulle aerodroma. Nakon doručka odjavljujemo se iz hotela, plaćamo samo gradsku taksu 0,7€ po osobi i danu i to je to. Kako lijepo, biti dva dana u takvom hotelu u centru preskupog Pariza a ne platiti gotovo ništa.

    CDG aerodrom se nalazi 25 kilometara sjeveroistočno od centra Pariza, do njega stižemo RER prigradskom željeznicom za 9,5€. CDG je jedan od najvećih aerodroma na svijetu, sa preko 60 miliona putnika godišnje trenutno se nalazi na osmom mjestu. Iako je na glasu kao i jedan od najkompliciranijih aerodroma mi nismo imali nikakvih neugodnih iskustava. Check-in smo obavili brzo, ostavili prtljagu, iskoristili free wi-fi neko vrijeme i ukrcali se u avion Air Chine. Sve brzo i bezbolno.

    Ono što neće biti brzo je let do Šangaja, slijedi nam 11 i pol sati u zraku. Ali o tome pročitajte u nastavku. Adio Pariz do sljedećeg puta! Hello Shanghai!

    Ovime se naša priča iz Pariza završava. Želite saznati kako je izgledalo naše putovanja po Kini i Japanu? Pročitajte nastavak iz Kine: Kina – negdje između 6000 godina veličanstvene povijesti i pljuvanja po ulici. Ili prijeđite odmah na Japan: Japan – mjesto gdje izlazi sunce, zemlja se trese, ljudi se klanjaju a roboti igraju nogomet.

     

    CIJENE:

    Što… …i pošto
    Jardin du Palais Royal besplatno
    Panthéon 7 EUR
    Jardin du Luxembourg besplatno
    Arènes de Lutèce besplatno
    Jardin des Plantes besplatno
    Roland Garros ruksak 30 EUR
    RER prigradska željeznica do CDG aerodroma 9,5 EUR

     

    GALERIJA:

    You may also like...

    1 Response

    1. hostess napisao:

      Pariz je vec u kasnim 1700-tim bio velik i naseljen grad. A kako je broj stanovnika konstantno rastao, tako su i slobodne parcele nestajale – jedna po jedna – sve dok se konacno nije stiglo do gradskih groblja koja su svakako postala pretrpana i nehigijenska. U naporu da se dobiju nove vrijedne nekretnine, te da se grad oslobodi od opasnosti po zdravlje stanovnika, Parizani su iskopali sve grobove.

    Odgovori

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *